U pol' 9 kod Sabe sedmeročlani su bend osnovan prije tri godine u jednom zagrebačkom stanu, onom njihove basistice Sabe. Odatle i naizgled neobično ime ovog benda čiji smart indie pop okuplja sve više ljudi na koncertima klubova i festivala kao što su Medika, Tvornica, Cest is d'best, VOX, L-fest...

Duhovite i melodiozne songove žanrovski određene na raskrižju indie popa i cabareta pišu klavijaturistica Ana Opalić, pjevačica Martina i basistica Saba. Na ostalim instrumentima nalaze se: Goran (gitara i ukulele), Marieta (saksofon), Olga (akustična gitara) i Zrinka (bubnjevi).

Bend koji od svojih prvih dana ima epitet aktivističkog spoj je različitih marginalnih/manjinskih pozicija i kao takav odlučio je opjevati do sada neispričane priče. U pol'9 kod Sabe tako već potpisuje neke od underground himni zagrebačke feminističko-queer  scene. Akustični aktivizam smatraju kičmom bendovske koncepcije.

U pol' 9 kod Sabe mogu se pohvaliti repertoarom od 20-tak pjesama i solidnim koncertnim setom u trajanju od sat i pol. Trenutno se nalaze u najuzbudljivijem trenutku za mladi bend, pred snimanjem svog trećeg singla „Ljudska priroda“ u studiju Kramasonik pod producentskom palicom Hrvoja Nikšića i snimanjem video spota za svoj prvi singl „Prihvaćam sve“ koji je 3 tjedna za redom prvi na top ljestvici Cener, radija 101.

Nakon što snime i rasprodaju dvije naklade prvog albuma koji tematizira zagrebačku queer underground scenu, na drugom se kane posvetiti pričama „ostalih“  medijski zanemarenih i potlačenih društvenih grupacija kao što su npr. ljudi koji čitaju knjige :).  Ne bismo se kladili da je samo šala!

U pol'9 kod Sabe pobratimio se sa zagrebačkim bendom Radost i posestrio sa planetarno popularnim Le Zborom.

Izjava o radu:

...Radimo ko konji po cijele dane i onda vučemo opremu u prostor da bi tamo pjevali djetinjaste pjesmice...

Kul proljetna na ALU, 2012.

Happy proljetna, ALU, 2012.

Oko logorske vatre, Bundek, 2012.

Vesela zimska na Bundeku, 2012.

tonska proba Ladyfest Graz, 2011.

Ana i Saba, Ladyfest Graz, 2011.

Martina u elementu, Ladyfest Graz, 2011.

Probna (s probe).

Studijska

U pol' 9 kod Sabe lansiraju odjeb tuzi i čemeru zbog ljubavnog ili bilo kojeg drugog kraja, u njihovom se pjesmama ne ispravljaju "krive drine", ne padaju teške riječi između posvađanih ljubavnica/ika. Pjeva se o beskrajnim kavama na suncu, žongliranju svojim i tuđim osjećajima, a autoironijom i humorom igraju se k'o vrućim kestenima.

U pjesmi "Razmažena" glavna likica skida sve maske, u "Ljudska priroda" na pijedestalu je još jednom ideal ljudske/ženske nevjere i nestalnosti. U "Veseli svaki me kraj" priča počinje na kraju, ne na početku.  „Prihvaćam sve“ naslovom najbolje govori o tome s kakvim stavom i emocijama ovi šareni marginalci idu kroz svijet.

Veseli svaki me kraj

Veseli svaki me kraj tu počinje nova priča
Ne prođe ni jedan dan bez jutra i novog kiča
Kofer torba za van u njoj samo ključ za san
Kofer torba za van u njoj samo ključ za san

Fora je da za nešto što vrijedi furaš stvari iz početka
Jer uvijek je sadržaj bolji nego neka naslovnica
Nije nam važno gdje smo stali, nek to bude igra, zagonetka
Koja se priča cijelim putem, zanimljiva od the end-a do početka

Veseli svaki me kraj tu počinje nova priča
Ne prođe ni jedan dan bez jutra i novog kiča
Kofer torba za van u njoj samo ključ za san
Kofer torba za van u njoj samo ključ za san 
Furam stvari na kotačima bicikla koji guram dok gutam panoramu
Urnebesno sam lagana jer nosim samo slike, sjećanja
Vrtim ko zvrk sve najljepše boje, super što tu nema ni tvoje ni moje
Pretačemo riječi u čaše za pivu i baš mi se fućka i ak sam u krivu

Veseli svaki me kraj tu počinje nova priča
Ne prođe ni jedan dan bez jutra i novog kiča
Kofer torba za van u njoj samo ključ za san
Kofer torba za van u njoj samo ključ za san  

Kofer torba za van u njoj samo ključ za san
Kofer torba za van u njoj samo ključ za san 

Uzmi ključ za van, ključ za san
Nova priča...

Prihvaćam sve

Prihvaćem sve; žene koje odlaze, godine što prolaze,
na licu prišteve, rastuće kamate.

Privaćam sve; vjernost ili izdaju, obilje ili nevolju,
dobre i zloniamjerne... meni sve to isto je..

Moja filozofija totalno je banalna...

Prihvati sve; godine što prolaze, nemogućnost promjene,
ali i činjenicu da sve, baš sve, nepovratno mijenja se.

Moja filozofija totalno je banalna...

Prihvaćam sve; da više nisi moja ti, jednostavno sad si s njim
i ne vjeruješ da ja sam s tim okej

Jer, draga,

prolazi sve i bol koju osjećam i osjećaj da propadam,
sve to proći će, ne sumnjam uopće.

Moja filozofija totalno je banalna...
draga, sve je moguće, pa čak i to da vratiš se...
(...daj vrati se...)

Da je moguće

Šetamo gradom ti i ja
Kroz noć kroz dan
Kroz toplo i hladno
Ne vidim kraj
I stvarno sam.... umorna

Nosim tu torbu satima, teška je kao olovna
Nemam ključ i lupam po... vratima

Pričaš mi što si radila,
zašto si opet nervozna,
vozila ludo, žurila, zakasnila...

Čekam taj sat kad ti i ja, kad padne mrak,
Imamo same, samo za nas.
To čekam cijeli dan.

Ne mogu više iz stana u stan, seliti stvari iz auta van
Pala je noć ti... planiraš dan,
Ja tonem u san

Ujutro rano zvonit će sat,
vani je kiša, magla i mrak,
ti spavaš ko' top,
ja... izlazim na prstima.

Kao nomadi kad živjele bi mi
Imale bi zidove od morske prašine
Kao nomadi kad živjele bi mi
Miljama bi mjerile godine što prolaze

Da je moguće ja bi tebe povela,
na medeni mjesec pošle bi svemirskim biciklima

U tom slučaju brod koji hoda mi bi imale,
sa njim bi pješice tri put cijelu zemlju obišle

Kao nomadi kad živjele bi mi
Imale bi zidove od morske prašine
Kao nomadi kad živjele bi mi
Miljama bi mjerile godine što prolaze

e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

web: www.reverbnation.com/upol9kodsabe

FB profil