Vedrana Klepica: Jedina umjetnost koju imam potrebu stvarati je ona koja se opire pravilima

Dramska autorica i redateljica mlađe generacije Vedrana Klepica, jedna je od najperspektivnijih dramatičarki i redateljica mlađe generacije.

Uz Petru Glad, Klepica je voditeljica kazališne družine Kufer, a neke od njezinih najvažnijih predstava su „Tragična smrt ekonomskog analitičara“ i J.A.T.O. što je u režiji Tanye Dickson postavljeno u MKA Theatru u Melbourneu. Povod za razgovor s ovom društvenom angažiranom autoricom je nedavno postavljena predstava Bijeli bubrezi, koju je Klepica napisala i režirala, a čije se najnovije izvedbe očekuju u svibnju u Teatru &TD.

Ksenija Vidmar Horvat: Post jugoslavenska društva još su uvijek pod okriljem kulta majke

U izdanju naklade Sandorf nedavno je izašla knjiga Imaginarna majka: rod i nacionalizam u kulturi 20. stoljeća, autorice Ksenije Vidmar Horvat, slovenske sociologinje kulture i komparatistkinje. Riječ je o kolektivnoj biografskoj studiji majke u zapadnoj kulturi prošlog stoljeća, usredotočenoj na mitološko društveno utemeljenje žene u ulozi majke s jedne, i etnografsko svjedočenje žena o majčinstvu s druge strane.

(Ne)vidljiva domaćica

U Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu prije nekoliko godina izložena je kapetanska uniforma mog djeda pomorca, koji je svoj život posvetio moru i plovidbi. Ali što je s „uniformom“ moje bake, majke i domaćice, koja je za razliku od djeda svoju karijeru gradila kod kuće? Kako je upravo njezina “karijera” bila nužna pretpostavka njegove, imala sam potrebu izložiti i njenu odoru. Bez ovog čina, slika je bila nepotpuna.

U ovom se slučaju spletom okolnosti upravo radi o kapetanu i pomorcu. Pomorstvo i brodovi su sve donedavno bili hermetična muška domena u koju je ženama pristup bio izričito zabranjen. No kako bi muževi, braća i sinovi bili u mogućnosti odlaziti u svoje pohode i ekspedicije, na kopnu su, bez previše izbora, ostajale žene kako bi brinule o domu.

Dvostruka diskriminacija žena u Crnoj Gori: prvo donesu „zakon o majkama“, onda im ga oduzmu

"Sedam dana štrajkujemo glađu i više ne vodimo računa o tome koliko puta je intervenisala Hitna pomoć, koliko žena su odveli, koliko njih se opet vratilo ispred Skupštine... Nemojte me pitati koliko nas je i kako nam je, jedino što mogu da vam kažem je da odavde ne idemo dok ne budemo sigurne da su sigurne i nadoknade koje nam Zakon garantuje", kazala je Željka Savković, jedna od nekoliko desetina žena koje već 20 dana protestuju u Podgorici ispred zgrade Skupštine zbog izmjene zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Mridula Garg: Iako ne pišem kao žena, ljudi čitaju moje tekstove kao ženske

Četrdeset godina stvaranja Mridulu Garg (1938.) čini nezaobilaznom autoricom u pregledu hindske književnosti koja je pak tek jedna od mnogih na Indijskom potkontinentu uz bok engleskoj, bengalskoj, tamilskoj i inima. Četrdeset je to godina štrikanja i vezenja tekstova, ostanemo li u 'ženskome' ključu i gledamo li Mridulu kao jednu od autorica ženskoga pisma u hindskoj književnosti. No, kako sama autorica ističe, biti žena tek je dio njezina identiteta.

Intervju s autoricom donosimo povodom skoroga izlaska njezine priče Zeleni bindi u zbirci Lotosi od neona: indijski autori o gradovima i drugim ljubavima (urednice Lora Tomaš, Marijana Janjić). Knjigu uskoro objavljuje Studio TiM, a donosi priče i poeziju indijskih književnika i književnica prevedene s engleskoga i hindskoga jezika.

Nikad veća potreba za kruhom i ružama

As we come marching, marching, 
unnumbered women dead
Go crying through our singing their ancient cry for bread.
Small art and love and beauty their drudging spirits knew.
Yes, it is bread we fight for – but we fight for roses, too.

James Oppenheim, 1911.

Vrlo često politički slogani tijekom vremena izgube svoje prvobitno značenje, odnosno uvelike dođe do njihovog redefiniranja uslijed promjenljivog društveno-političkog konteksta. Tako su tijekom godina brojni slogani, unutar kojih se ističu zahtjevi za slobodom, jednakošću ili demokracijom izblijedili te postali tek promašenim obećanjima. Potonje se pak nikako ne može primijeniti na jedan od najpoznatijih slogana ili zahtijeva kojega su još 1912. godine proklamirali imigrantski radnici i radnice tijekom dvomjesečnog štrajka u tekstilnoj tvornici (Lawrence Textile) u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Većinu radnika tvornice činile su upravo žene i djeca u dobi između 14 i 18 godina.

Maja Mamula: Sudovi i policija nam samo šalju žrtve nasilja, a država nas ne želi financirati!

Maja Mamula je feministkinja, aktivistkinja, psihologinja i koordinatorica u Ženskoj sobi, Centru za seksualna prava, nevladinoj i neprofitnoj organizaciji koja se bavi pružanjem indirektne i direktne pomoći ženama žrtvama seksualnog nasilja.

Jedna je od najvećih domaćih stručnjakinja na području nasilja nad ženama, s naglaskom na seksualno i područje seksualnosti.  S Mamulom smo razgovarali potaknuti visokom stopom nasilja prema ženama u društvu, o čemu svjedoče slučajevi ubojstava, ranjavanja i raznih oblika nasilja koji u posljednje vrijeme pune stupce mainstream, ali i nezavisnih medija.

Nacionalno zdravstveno vijeće - kamen spoticanja u ostvarenju temeljnih ljudskih prava transrodnih osoba

U organizaciji udruge TransParent Hrvatska, u Zagrebu je jučer, u okviru projekta 'Parents Love Movement', održana tribina Rodni identitet – temeljno ljudsko pravo, na kojoj se raspravljalo o relevantnoj legislativi u Hrvatskoj, otporu društva i osnovnim preprekama s kojima se transrodne osobe susreću pri ostvarivanju svojih prava, ali i pozitivnim trendovima na svjetskoj razini.

Moderatorica i uvodničarka tribine bila je predsjednica udruge TransParent Sanja Stanojević, a gostovali su Peđa Grbin, saborski zastupnik iz redova SDP-a, Nebojša Paunović iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Claire House iz britanske organizacije za LGBTI prava Stonewall, te pravnici Bojana Ivanišević i Constantin Cojocariou.

Sunčani vikend u bizarnoj (Ne)lijepoj našoj 

Dnevna događanja u Hrvatskoj u posljednje vrijeme postaju naprosto bizarna, sve mi se nešto čini da smo zalutali u neku paralelnu dimenziju. Svi su likovi isti, ali vrijednosti su nekako izokrenute, a sve veću količinu ljudi uspješno se zavarava da su ispravne. Kako drugačije protumačiti činjenicu da je Ladislav Ilčić posebni savjetnik za ljudska prava. Ilčić? Čovjek „koji LGBT građane smatra, blago rečeno, nastranima, koji se protivi školskom kurikulumu videći u njemu opasnost od pedofilije i incesta, koji zagovara borbeni antikomunizam i lustraciju i koji javno upozorava na ‘milijune muslimana’ iz Azije i Afrike koji žele doći u Europu i koji će nas preplaviti, budući da su oni ‘biološki jači od Europljana jer imaju puno djece’”, kako piše Novi list.

Bilo bi zato genijalno da možemo nekako ponovno otvoriti ta vrata u drugu stvarnost, sakupiti sve ljude koji vjeruju u toleranciju, suživot, ljudska prava i slobode, i otići u dimenziju u kojoj Željka Markić i Ladislav Ilčić nikad nikad nisu postali javne ličnosti, u kojoj je Davor Ivo Stier neki lokalni trgovac, a A-HSP nikad nije niti zaživio, ili da stvar bude još bizarnija, pripada lijevom političkom spektru.

Država kao suučesnik u femicidu

Prije nepuna dva dana u Zagrebu je još jedna žena preminula od ruke svog bivšeg partnera. Ženu, ako ćemo biti precizniji – djevojku od 18 godina, ubio je bivši partner. U vezi su bili prije nekoliko godina, a njezina je majka kazala kako ju je počinitelj nakon prekida nekoliko puta verbalno i fizički napadao, što je ubijena i prijavljivala policiji, no reakcija nadležnih je uobičajeno izostala.

Ovakve vijesti u Hrvatskoj postale su sasvim uobičajene, gotovo svakog tjedna na kioscima imamo prilike gledati debela crna slova koja nagovješćuju novi val nasilja, napada na manjine i nastavak femicida koji u Hrvatskoj i njezinom okruženju traje kroz cijelu tranziciju do danas. Udruge civilnog društva uporno upozoravaju na porast netolerancije u društvu, feministkinje već četiri godine pozivaju na ratifikaciju Istanbulske konvencije, a nadležne institucije i dalje ne obavljaju svoj posao.

Jelena Kovačić: Unutar žutih, impozantnih zidova HNK Rijeka mnogo je volje i energije za promjenom

Dramaturginja Jelena Kovačić, nakon niza godina kazališnog rada, postala je, s početkom ove kalendarske godine i službeno, nova ravnateljica Hrvatske drame u riječkom HNK gdje je naslijedila Magdalenu Lupi. Autorica, zajedno s Anicom Tomić, više nagrađivanih kazališnih projekata, naredne će četiri godine tako krojiti repertoar jedne od četiri nacionalna kazališne kuće koja je, zajedno s novim vodstvom zagrebačkog HNK (osovina Vrgoč-Buljan), počela donositi neke odavno potrebne promjene u nacionalne kazališne kuće.

Dramaturško-redateljski tandem Kovačić-Tomić (koji čini zajedno s Anicom Tomić) nedavno je, osim toga, u zagrebačkom Teatru &TD, gdje su svojevremeno postavile neke od svojih najboljih predstava (Imitatori glasova, 2007. i Kučkini sinovi, 2007.), predstavio i novi autorski projekt Magic Evening.

Subscribe to this RSS feed