Natalie Fenton: Internetski divovi poput Googlea i Facebooka pospješuju širenje lažnih vijesti

Natalie Fenton, profesorica medija i komunikacija na Sveučilištu u Londonu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održala je predavanje pod naslovom Fake Democracy, Digital Media: Reinventing our Democratic Futures.

Predavanje je održano u sklopu sociološke konferencije Communication, Capitalism and Social Change u organizaciji Europskog sociološkog društva. Natalie Fenton je autorica knjiga Misunderstanding the Internet (2012) te Digital, Political, Radical (2016).

Laia Abril: Umjetničko istraživanje tragičnih posljedica zabrane pobačaja

U dobi od 17 godina, Guadalupe iz El Salvadora silovana je i ostala je trudna. Nekoliko mjeseci kasnije, na poslu joj je pozlilo, no gazdarica joj nije dozvolila da ide u bolnicu. Imala je spontani pobačaj i osuđena je na 30 godina zatvora zbog ubojstva.

Esperancita iz Dominikanske Republike imala je leukemiju, no zbog trudnoće joj je uskraćena kemoterapija. Umrla je u dobi od 16 godina.

Brazilka Jandyra umrla je od nestručno izvedenog ilegalnog pobačaja 2012. godine. Njeno tijelo pronađeno je spaljeno i raskomadano, vjerojatno kako bi se onemogućila identifikacija.

Planned Parenthood: Dugotrajna borba za žensko zdravlje i reproduktivna prava

Planned Parenthood jedna je od najprepoznatljivijih i najaktivnijih neprofitnih organizacija koje se bave reproduktivnim zdravljem i ženskim pravima u SAD-u.

Aktivistkinje, edukatorice, organizatorice, pa čak i volonterke sve češće objavljuju važne novosti i informacije koje se tiču ne samo reproduktivnog zdravlja, nego i partnerskih odnosa, trudnoće, kontracepcije te suzbijanja mitova o abortusu. No i prije nego što se istaknula kao jedna od najpoznatijih političkih institucija u SAD-u, ova organizacija imala je vrlo zanimljivu i burnu povijest, prepunu priča o aktivizmu i borbi za žensku solidarnost i jednakost.

Pogled u drugačiju Ameriku u novom filmu Debre Granik – “Ne ostavi traga”

Jedna od najzanimljivijih američkih nezavisnih filmašica Debra Granik ne snima često nove fimove, no kada to ipak učini – potrudi se da na filmsku scenu donese film koji uistinu otvara nove društveno relevantne teme i pristupe. Slučaj je to i s njenim novim filmom Leave no trace (Ne ostavi traga) koji je u Hrvatskoj premijerno prikazan ovih dana u glavnom programu Motovun film festivala.

Prema većoj vidljivosti lezbijskog aktivizma i umjetnosti u povijesti Berlina

U berlinskom Schwules Museumu u tijeku su dvije izložbe posvećene lezbijskoj povijesti: prva je Lesbian Visions (Lesbiches sehen), koja donosi glasove tridesetak queer FLT (žene, lezbijke, trans) umjetnica u proteklih stotinjak godina, a druga je Radical – Lesbian – Feminist (Radikal – Lesbisch – Feministisch), posvećena ulozi i nasljeđu dviju njemačkih LGBT inicijativa, HAW (Homosexuelle Aktion Westberlin) i LAZ (Lesbisches Aktionszentrum). Obje izložbe dio su programa Godina žena* kojim se želi povećati vidljivost žena u povijesti umjetnosti.

Schwules Museum pokrenut je 1984. u sklopu bivšeg Berlin Museuma, na inicijativu triju studenata koji su tamo čuvali izložbe: Andreasa Sternweilera, Wolfganga Theisa i Manfreda Baumgardta. Oni su u ljeto 1984. u suradnji s nekoliko lezbijskih aktivistkinja organizirali slavnu i kontroverznu izložbu Eldorado – the History, Everyday Life and Culture of Homosexual Women and Men 1850-1950, koju je vidjelo više od 40 000 posjetitelja/ica. Dvije godine kasnije, Schwules Museum dobio je vlastiti prostor i održana je prva izložba: Igitt – 90 Years of Homo Press.

"Borba Mare Bogdanove" pokazuje da antifašističke vrijednosti nisu tek dio prošlosti

Borba Mare Bogdanove dokumentarni je film o antifašizmu, ali i borbi za prava i slobode žena ispričan kroz život Mare Laković, samouke žene iz crnogorskog Cetinja koja je početkom Drugog svjetskog rata ostala udovica s četvero djece te se angažirala kao pozadinska radnica, održavajući veze s partizanima.

Poslije rata Mara s obitelji seli u vojvođansko selo Lovćenac gdje pod utjecajem različitih životnih okolnosti skoro završava na Golom otoku. Zahvaljujući njenim ratnim i crnogorskim vezama, interveniralo se čak kod državnog vrha Jugoslavije da se Mare Laković sačuva od odlaska u zatvor.

Film podsjeća nove generacije kako su osvojena prava koja mi danas uživamo, ali i da je "svako pravo i svaka sloboda uvijek polje borbe". 

Tko se boji Irene Tot?

„Od svih napornih pojava zadnjih desetak godina u javnome i medijski napučenome prostoru, najnapornije su žene i njihova prava.  (I nogomet, ali o tome drugi put.) Ne želeći biti samo ukras pririode i getoizirana trpka krpa u kuhinjskome zapećku, žene nadiru u falangama: svjedoci smo probuđenoga ženstva u obliku udruga, pokreta, inicijativa i zakonskih akata kojima se žene, navodno, žele izjednačiti s ružnijim spolom.

Kino učionica - prostor za dijalog u lokalnoj zajednici

Već više od dvije godine pri Filozofskom fakultetu u Rijeci djeluje Centar za ženske studije, a valja spomenuti da se radi o prvom takvom centru u sklopu akademskog sustava. Kao jedan od popularnijih projekata organiziranih uz podršku Centra izdvaja se Kino učionica, ciklus filmsko-predavačkih večeri koje se održavaju u riječkom Art-kinu.

Netom po završetku druge sezone Kino učionuce, donosimo razgovor s organizacijskim timom, koji ove godine čine Betty Stojnić, Greta Grakalić Rački, Luka Paušić, Jana Ažić te Iva Davorija, Marija Katalinić i Ana Ajduković.

Dorta Jagić: Premalo se govori o tome da se položaj autorica u književnosti popravio, kao da se sramimo pobjeda

Da je nema trebalo je izmisliti, tako bi nekako išla pomalo klišejizirana rečenica kojom bismo pokušali sažeti značaj Dorte Jagić na hrvatskoj književnoj sceni. Tematikom i jezičko- stilskim registrom Dortin je opus samosvojna pojava u suvremenom hrvatskom i regionalnom pjesništvu. Nemali je broj pjesama koje je ova autorica ispisala potaknuta ženskim iskustvom i egzistencijom, ali i onih u kojima portretira mitske i religijske ženske figure.

Zoopolis: Zašto nam je odbojna ljudska placenta, a životinjske iznutrice ne?

Kod velike većine ljudi sama pomisao na ljudsku placentofagiju, odnosno konzumaciju placente, izaziva jaku emociju gađenja, usprkos činjenici da svi drugi sisavci (osim deva i vodenih sisavaca) konzumiraju svoju placentu nakon porođaja.

Čovjek je jedini sisavac koji konzumira mlijeko druge vrste i koji nastavlja koristiti mlijeko nakon perioda dojenja. Čovjek se i u slučaju ljudskog mlijeka i placente ponaša suprotno od drugih sisavaca: njihova konzumacija izaziva averziju kod velikog broja ljudi za razliku od, na primjer, telećih jetrica, bubrega ili kravljeg mlijeka, koji se u zapadnoj kulturi promoviraju kao pogodni za ishranu, čak obavezni i zdravi nutrijenti.

Subscribe to this RSS feed