Berlinski tandem Hyenaz najbolje je opisati kao kombinaciju teatralne, over the top, scenske izvedbe ukomponirane u pomalo mračnu elektroničku glazbu popraćenu interaktivnim plesom. Svjetlo, zvuk, tijela i pokret glavne su asocijacije na spoj kojeg TUSK i Mad Kate izvode dok istražuju teme opresije, rodne fluidnosti, borbe za opstanak, međuosobne odnose i seks.
Zajednički projekt Kathryn Fischer (Mad Kate) i Adrienne Teicher (TUSK) Hyenaz do sada ih je odveo na turneje diljem svijeta, osim Europe u Sjevernu Ameriku, Meksiko a krajem prošle godine u daleku Koreju, Kinu i Japan. Ime nije nepoznato ljubiteljima underground elektronike, o njihovoj kvaliteti javno zbori i Peaches, a nakon pomalo nezamijećenog nastupa u Zaboku prije par godina, sutra, 11. lipnja, stižu u Zagreb na Pride Partycipaciju, after-party Povorke ponosa u organizaciji Zagreb Pridea i kolektiva House of Flamingo.
Ime su si nadjenule po pjegavoj hijeni (Crocuta Crocuta) koja ima klitoris u obliku penisa, sposobnim za erekciju, što ih čini jedinim sisavcima bez eksternog vaginalnog otvora a zbog čega su ih znanstvenici dugo vremena smatrali interspolnom životinjskom vrstom (ranijim stoljećima i androginom vradžbinom). Uzeti ovo ime, po svemu sudeći, bilo je i više nego logično za dvojac koji prkosi uvriježenim poimanjima queer klupskog akta.
Usprkos svojoj ljubavi za performansom i ezoterijom, njihov album prvijenac teče poprilično melodično. Ostvarenje zvuči poput mixa s prijelazima između pjesama, a najbolje ga je opisati kao hibrid plesne glazbe koja vuče inspiraciju iz psihodeličnih i mračnih techno elemenata uz dodatak vokala. Asocijacije variraju, dok će neki čuti tragove Depeche Modea, druge će asocirati na The Knife, a kad bacite oko na dizajn covera, bit će vam jasno da ste na potpuno nepoznatom teritoriju.
Nastupi Hyenaz su opisivani kao protulijek osjećaju da ste još uvijek na planetu Zemlji. Tandem nosi ekstravagantne kostime, isprepliću se tijelima i prezentiraju različite razine golotinje koji rezultiraju performansom inspiriranom body artom, pomalo ritualnim plesom (gdje uopće stati s metaforama i čitanjima!, op.a.). Jedno je sigurno već iz pogleda na YouTube videe: nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
https://www.youtube.com/watch?v=0qBQZ-Ls3-M
Nastup Hyenaz na Partycipaciji nešto je što me kao člana organizacije ovogodišnjeg izdanja posebno raduje, a nakon ekstenzivnog preslušavanja, pregledavanja i prečitavanja lika i djela Mad Kate i TUSK sasvim je logično bilo da tako netipične izvođačice moramo predstaviti lokalnoj publici intenzivnije no samom organizacijom nastupa. I tako se dogodio Skype sastanak u kojem smo se dotakli niza tema: od pozadinske priče koja je utjelovila hijene, do života u berlinskoj queer zajednici, globalnim problemima, aktivizma pa i poliamorije i seksualnog rada. Radi se, naravno, o životnim odrednicama spomenutog dvojca koji naveliko određuju njihov privatan život i profesionalno stvaralaštvo.
Kostimi i tijela kao esencijalni dio techno šamanističke izvedbe
Mad Kate performansom se krenula baviti spontano, kako kaže, preispitujući sebe i svijet oko sebe. Fakultetsko obrazovanje stekla je na temama održivog razvoja i rodne teorije, a potom je upisala školu kreativnog pisanja kako bi se aktivistički angažirala kroz pisanje. U plesu i performansu nikada se nije formalno obrazovala, osim nekoliko povremenih plesnih tečaja. Kako kaže, voli improvizirati na pozornici, a većinu izvedbenog znanja stekla je kroz praksu.
‘Tražila sam način da javno izvedem svoje pisane radove na teme roda i seksualnosti. Te su me izvedbe dovele do pjevanja a potom glazbe i glazbene produkcije. Umjetnost koju stvaram samo je manifestacija zamišljenog narativnog koncepta u formi koja mu najbolje odgovara. Glazba prelazi sve granice i komunicira s ljudima neovisno o jeziku’, objašnjava svoj put prema glazbenoj underground sceni.
Nema sumnje da u Hyenaz i vizualno izrazito atraktivan act, o čemu su nam posvjedočile nekolicine prijatelja koji su ih imale prilike vidjeti uživo. Osim glazbe, opčinjavaju plesom, šminkom, kostimima...
‘Naši kostimi i tijela esencijalni su dio izvedbe, a kako bismo angažirale publiku podjednako razmišljamo o vizualima i ostatku scenske prezentacije’, kaže Mad Kate dodajući kako je sve što rade DIY projekt. U nedostatku novaca a s viškom želje za radom i stvaralaštvom češće uče vještine koje će im pomoći u vizualno-scenskoj prezentaciji same, nego da angažiraju druge da to čine za njih.
“Do sad smo naučili raditi VJ-ing, računalno programiranje, fotografiju i ostale vizualne elemente koji su prirodno sjeli uz glazbu koju stvaramo. Na pozornici razgovaramo kroz pokret, fluidnim plesom o seksualnosti u našim privatnim životima kojeg publika pamti i povezuje s vlastitim iskustvima’, opisuje što očekivati od nastupa.
Da je samostalnost u radu i produkciji nešto što ih ispunjava kaže i TUSK, kojoj je uzbudljivo angažirati se oko specifičnih aspekata glazbeno-scenskog projekta Hyenaz. Pomoć, doduše, imaju sa strane kostimografije, konkretno dizajna kostima, te make up-a kojeg im radi lokalni berlinski drag queen i pritom stvara lica koja nimalo ne nalikuju klasičnoj holivudskoj ljepoti.
https://www.youtube.com/watch?v=0sOexjMdhM0
Jedno od prvih pitanja koja smo postavili bilo je zašto se prozivaju ‘tehno šamanističkim duom’ i što je točno ‘tehno šamanizam’. Inspiraciju su pronašli u TV mini-seriji Wild Palms iz 1993. koja tematizira opasnost politički motivirane zloupotrebe masovnih medija a posebno virtualne stvarnosti.
‘Wild Palms prva spominje tehno-šamanistički ključ u vječnost kao koncept, a nakon što smo je odgledale smo došle na ideju da koncept prigrlimo u svoje stvaralaštvo. Naravno, nismo doslovce šamanisti, očito da to zahtjeva određena znanja magije. Ali prigrlili smo učenja, koja možemo povezati s današnjim tehnološki razvijenim svijetom. Magija kojom se služimo primarno je usmjerena na publiku’, kaže TUSK.
Mad Kate dala je nešto konciznije objašnjenje ideje iza Hyenaz: ‘Tehnologija oko nas može biti proždrljiva i opasna, ali isto tako nas zbližiti i učiniti da se osjećamo kao dio velike globalne zajednice. Istovremeno, omeđeni smo kao civilizacije fizičkim granicama, iako posjedujemo modele da ih nadiđemo.
Osobno me zanima upravo to fizičko: kontakt s ljudskim bićima kroz dodir, poglede i stvaranje osjećaja živosti. Kroz nastupe proučavamo koliko politično tijelo može biti, posebno u interakciji s drugim tijelima oko nas. Osnova ljudskog postojanja je u tijelu, to tijelo nas nosi u budućnost’, pomalo ritualno objašnjavaju.
‘Nemamo posebnih namjera za publiku, nije nam prioritet da nakon izvedbe mogu kustoski razglabati što se na sceni dogodilo. Želimo da osjete i uključe nepoznate druge oko sebe, spoznaju alijenaciju koju žive i zbliže se’, kažu Mad Kate i TUSK dodajući kako ih uvijek veseli dijalog s publikom nakon same izvedbe.
Radikalnost i uključivost - istovremeno
U jednom od divnih intervjua koje sam pročitao dok sam proučavao lik i djelo Hyenaz naišao sam na izjave Mad Kate o radikalnom ne-nasilju kao glavnoj metodi otpora trenutnom društvenom kapitalističkom ustrojstvu. Sama Kate reći će da su migracije i migracijska kriza jedno od gorućih problema današnjice, s naglaskom na tehnološku nerazvijenost pojedinih dijelova svijeta i nemogućnost kretanja. Kretanje, kažu, danas ovisi o novcu, boji kože i religiji koji koče sve više ljudi. A tu je i pitanje klimatskih promjena zbog kojih pati treći svijet kao najveće nevine žrtve ostatka globalne zajednice.
‘Sjećam se da sam kao klinac gledala Star Trek. Bila je to budućnost kakvu smo sanjali kad smo odrastali. Danas mi se čini da više idemo prema Blade Runneru. Voljela bih da živimo u globalnoj zajednici, gdje svi dijele prava i kreću se prema takvom svijetu’, u nekom se trenutku TUSK nastavila na Mad Kate.
Smatrate li da ima nade da dođemo do društva kakvo je u Star Trek-u, geekoidno smo se obojica odmah nadovezali.
‘Živimo u sustavu stalno perpetuiranog nasilja, unutar struktura gdje su ljudima uskraćena osnovna prava na vodu i hranu. Nadam se, doduše, da postoji mogućnost za mikro-transformacije kroz osobnu interakciju. Smatram da kad komuniciramo s ljudima dajemo nešto njima u tom trenutku međukulturalnog razumijevanja, pa čak i kada razgovaramo s ljudima na ulici. Takvi trenutci mijenjaju percepciju svakdonevice kroz otkrivanje sličnosti i razlika’, nastavlja Mad Kate.
Kako ih često opisuju kao berlinski duo, logično je pitati smatraju li ga svojim domom? Kate odgovara da da, sada više nego ikad kada je jedan od roditelja unutar poprilično netipične obiteljske zajednice gdje troje ljudi odgaja dijete. Sretna je što je Berlin njen dom, ali i što doživljava druge kulture na turnejama.
TUSK će reći da je Berlin posljednjeg desetljeća jako popularan među brojnim supkulturama, ali da je prošao trenutak u kojem je Berlin jedino mjesto na svijetu gdje se mogu dogoditi kul stvari za queer ljude i queer umjetničku scenu.
‘Lako je biti pesimističan oko gentrifikacije, ali grad i dalje živi, postoji underground umjetnička scena. S druge strane, ja sam u Berlinu nakon pet godina našla svoj put, mjesto na sceni. Da se sada doselim tu morala bih plaćati stanarinu, vrlo vjerojatno jako visoku, što bi bilo totalno sranje jer bih morala pronaći i adekvatan posao. Danas živim tako da mi je umjetnost hobi, radim povremeno, a moji životni troškovi nisu toliko veliki. Žao mi je što takvu priliku vjerojatno neće imati buduće generacije’, kaže TUSK.
Mad Kate tvrdi da underground karakterizira izostanak novca kao faktora. Berlin je i dalje prepun eksperimentalnih prostora gdje queer zajednica stvara bez idejom za profitom. Kako kaže, došao je do faze gdje se ne vrti sve oko novca ali je novac i dalje esencijalan za boravak tamo.
S obzirom na to da Hyenaz u brojnim intervjuima, pa i samom pojavom, zagovaraju drugačije oblike slobode i identiteta, logično ih je bilo i priupitati koliko se slažu s mainstream aktivističkim strujama i koliko je, po njima, LGBTIQ zajednica dobila uklapanjem u postojeće normativne obiteljske modele: brak i životna partnerstva.
‘Ne suprotstavljam se tome, logično je da se LGBT ljudi žele vjenčati pa možda i postati srednje staleška konzervativna obitelj. Izbor treba postojati’, odgovorio je TUSK a na njega se nadovezala i Mad Kate, inače jako otvorena kako o svojim poliamoričnim odnosima tako i odgoju djeteta s još dvoje drugih roditelja. ‘Ljudi se bore za normalnost jer živimo u sustavu koji nas ograničava, pa tako i pristup našim partnerima. Neke stvari jesu diskutabilne, primjerice borba zajednice u SAD-u da gejevi i lezbijke otvoreno služe u vojsci. S jednog aspekta jest problematično zbog pitanja rata, ali podržavam s aspekta jednakosti’, objašnjava svoje inkluzivne stavove.
Ono što je posebno interesantno jest i da je Mad Kate jako otvorena i oko svog identiteta kao seksualne radnice. Do sada je radila kao eskort, u peep showu, kao striptizeta ali i u feminističkom pornu i live seks performansima. Kako kaže, posljedica je to otvorenosti prema samoj sebi i vlastitoj seksualnosti.
‘Sex work je rad kao takav, i može biti oslobađajući. Rijetko raspravljamo o tome koje vještine ljudi koji se bave seksualnim radom imaju. Slavimo to! Slavimo želju, pristanak, interakciju. Što prije radimo na takvoj destigmatizaciji seksualnog rada više radimo za osobe koje se žele baviti time, a posredno i raditi na boljim radnim uvjetima za seksualne radnike i radnice’, objašnjava svoju sex positive filozofiju po kojoj je u redu biti seksualan, izražavati seksualnost pa i imati seksualnu interakciju u prostorima u kojima to nije uobičajeno poput klubova i na koncertima – kroz ples, performans a posredno istraživanje mikro agresija i mikro dinamika moći.
Jednosatno skajpanje uz ovako elokventne i zanimljive umjetnice prošao je za čas. Nema sumnje, i bez lažne skromnosti sa strane organizatora, da zagrebačke prajdizanke i prajdizane u subotu navečer očekuje izvedba i program dostojan europskih klupskih metropola, između ostalog posebno zahvaljujući Hyenaz.
