Ines Matijević Cakić: Majčinstvo u sferi umjetnosti

Ines Matijević Cakić, "Ljubav" Ines Matijević Cakić, "Ljubav"

Stvaralačka putanja likovne umjetnice Ines Matijević Cakić vidljivo je kontekstualizirana postavkama feminističke filozofije, iako je u isto vrijeme vrlo odlučno odmaknuta od njezinih radikalnih i eksplicitnih društvenih zasada. Točnije bi bilo ustvrditi kako je pitanje rodnog identiteta i subjektiviteta koji iz njega proizlazi ušiveno u gotovo sve slojeve njezina umjetničkoga rukopisa: od likovne koncepcije, preko narativa koji ga potkrjepljuje, pa sve do tankoćutne obrisne linije kojom se realizira. Upravo navedene karakteristike čine osnovnu nutritivnu vrijednost autoričina opusa koji svakim novim radom oblikuje prepoznatljivu senzibilnost na prostoru suvremene hrvatske likovne scene.

Ines Matijević Cakić, rođena Osječanka, po vokaciji je grafičarka (sa završenim doktoratom iz slikarstva) i iza sebe ima jedanaest samostalnih i gotovo stotinjak skupnih izložbi kao i mnoštvo nagrada. U svojim ranijim radovima propitkuje položaj žene u patrijarhalnom društvu i to naoko posredno; na platno dovodi antičke i biblijske „junakinje“ te ih na određeni način rekontekstualizira unutar suvremenog društvenog okvira.

Oblikujući lik Penelope za šivaćom mašinom (izložba Penelopa u Dubrovniku 2008.) ili razgolićene biblijske Suzane (Suzana sa starcima, 2007.), umjetnica mijenja poziciju promatrača, oslabljuje njihovu perceptivnu nadmoć, čime zapravo promatranim ženama ojačava ulogu u zadanom prizoru. Penelopi, primjerice, pridružuje kćer upućujući na njezinu majčinsku ulogu (i time joj oduzima supružničku pasivnost, odnosno isključivu dimenziju Druge u braku, replicirajući na njezinu poznatu biološku i kulturno-hereditarnu poziciju), dok Suzani pruža komad tkanine kojim pokriva svoje tijelo pokazujući tako otpor prema stereotipiji žrtve muške pohote.

U ovoj umjetničkoj igri s klasičnim motivima, Matijević Cakić stvara svojevrsni palimpsest čiji značaj nije isključivo likovnih dometa. Ona na tradicionalnom rasteru crta vrlo osobnu i vrlo "žensku" priču kojom demonstrira društvenu angažiranost u promišljanju spolne hijerarhije. S druge strane, u tehničkom je smislu riječ o mekoj liniji kombiniranoj sa šivanim potezima kojima, pomalo ironijski, proigrava ustaljene kanone o šivanju kao samopodrazumijevajućem "ženskom poslu".

Ines Matijević Cakić, "Suzana sa starcima"

U godinama koje su uslijedile umjetnica je postala majkom, što je izuzetno snažno utjecalo na njezino autorsko očište kao i umjetničku poetiku koja postaje znatno suptilnija, implicitnija i slojevitija. Naime, dosadašnji subjekt žene u promijenjenom društvenom (i likovnom) prostoru zamjenjuje subjekt majke koji često ulazi u dijaloški odnos s djetetom (prisutnim na slici ili u pretpostavljenoj perspektivi). Matijević Cakić rastvara umjetničke prostore onkraj realnosti i stvara neobične, istovremeno vrlo nježne i dojmljive prizore u kombinatorici fotografija digitalno otisnutih na platno i naknadno došivanih "crteža" oživljenih na izložbi Imaginarni bestiarij (Pula, 2014.). U spomenutom ciklusu Matijević svoju umjetničku praksu "podebljava" vlastitim maternitetom i upravo će ta kreacijska i razvojna simbioza obilježiti nastavak njezine umjetničke profilacije sve do današnjih dana.

Pitanje rodnog identiteta tako se u njezinu radu usložnjava majčinskim iskustvom koje polako postaje njezinim primarnim određenjem bez obzira na to što je dijete prisutno u radu tek inercijom, pitanjem, promatračkom pozicijom ili likovno dimenzioniranim glasom. Dok s jedne strane takva umjetnička odluka donosi slojevitost njezinu radu, s druge strane ona oblikuje primarnu semantičku konstrukciju kojom će ova umjetnica podrediti gotovo sve segmente svoga budućeg likovnog djelovanja.

Vrhunac tog razdoblja svakako predstavlja izložba Matriksijalne priče iz 2014. na kojoj umjetnica predstavlja ciklus od devet "grafičkih novela" u kojima tankoćutno i intimno ispisuje dnevnik svoje druge trudnoće. Crteži su narativniji no ikad, a umjetnica im pridružuje i prave stranice iz dnevnika koje se nježno i uspješno sljubljuju s prizorima gravidnih sumnji, strahova, sreće i nježnosti. Ovim se radom autorica jasno referira na svoje umjetničke uzore; u prvom redu Mary Kelly (i njezin poznati Post-porođajni dokument), ali i poetiku fotografkinje Chaterine Opie ili projekte Lene Šimić. No, tonski crteži oblikovani u ovalnim okvirima izvedeni su u posve originalnom kodu i moguće ih je odrediti kao najzorniji i najuspješniji otisak autoričina rukopisa.

Korak dalje u propitkivanju spolnih determinativnih obilježja Ines Matijević Cakić čini u novijem radu naslovljenom Portret s kosom koji je nedavno nagrađen trećom HT nagradom za suvremenu hrvatsku umjetnost u Zagrebu. I ovdje je moguće govoriti o majčinskoj subjektivizaciji konkretnog događaja, prvog šišanja kćeri Nole kojim se nastoji progovoriti o identifikaciji i međusobnom odnosu, ali i širem društvenom fenomenu u kojemu kosa ima teško simboličko značenje i nositeljica je paradigme o rodnoj klasifikaciji.

Ines Matijević Cakić, "Identifikacija" i "Oblik"

U tehničkom smislu umjetnica tehniku šivanja koncem zamjenjuje vlasima odrezane kose koje oblikuje prema skiciranom portretu napravljenom u frizerskom salonu, čime dodatno pojačava autentičnost subjektivnog iskustva i produžuje mu umjetničko "trajanje". Osim toga, crtež ponovo prati tekstualni dio koji, paradoksalno u odnosu na univerzalnu simboliku kose, pojačava intimnost ove umjetničke geste i dopisuje ga ostalim privatnim memorabilijama sabranim u umjetničko-obiteljskom arhivu autorice.

Likovni opus Ines Matijević Cakić prepoznatljiv je po tankoćutnoj privatnoj gesti, a univerzalan po pitanjima i reperkusijama koje ostavlja za sobom. Međutim, putanja njezina društvenog djelovanja u tome se ne iscrpljuje – rad ove umjetnice prisutan je i u egzaktnijim područjima borbe kojima otvoreno progovara o već spomenutim temama rodnog identiteta i manifestacijama materniteta.

Naime, zajedno s povjesničarkom umjetnosti Martom Kiš, ove je godine pokrenula projekt Odgajanje budućnosti koji okuplja umjetnice i teoretičarke oko zajedničke želje promišljanja suvremene uloge žene i majke. U Studentskom centru u Zagrebu tako su održana predavanja, projekcije, izložba i radionice kojima se nastojala stvoriti tolerantnija komunikacijska platforma za dijalog o položaju i iskustvu majčinskog subjekta, ali i proizvesti mrežu ideja kojom bi se potencijalno mogli riješiti neki nakupljeni problemi spomenutog društvenog predznaka.

Tom je prilikom Ines Matijević Cakić održala dva predavanja, a u jednom od njih govorila je o konceptualnim feminističkim praksama u drugoj polovici 20. stoljeća, da bi ih potom oprimjerila predstavljajući vlastite radove koji tematiziraju subjektivnost majčinstva kao poetičke osovine umjetničkog opusa. Želja joj je kontinuirano razvijati interdisciplinarnu platformu ovakve vrste kako bi se aktualizirala i problematizirala nagomilana pitanja o suvremenom majčinstvu, a koja su, prema mišljenju umjetnice, posve marginalizirana tema u hrvatskom društvu.

Ines Matijević Cakić, "Razdvajanje"

Dakle, iako u slučaju ove umjetnice ne možemo govoriti o glasnoj i buntovnoj feminističkoj gesti, evidentno je kako svojim radom ona artikulira različite modalitete femininog u društvu i, naravno, osobnom iskustvu. Njezina je umjetnička vizura usidrena u figurativnoj i kolažnoj kompoziciji kojom uspostavlja dijalog tradicije i suvremenosti, roditeljice i nasljednice, okamenjenog stereotipa i liberalnijeg društvenog "reprinta". Na taj način, jednom prepoznatljivom i tvrdoglavo osobnom gestom zapravo istražuje oblike rodne i duhovne samoodredivosti u današnjem društvu.

Umjetnička imaginacija Ines Matijević Cakić nije ograničena samo motivima ženskog i majčinskog subjektiviteta (u njezinoj biografiji moguće je, primjerice, pronaći i kritičku notu u tematiziranju devastiranih prostora u svom užem zavičaju), ali je upravo u tom autorskom korpusu ona najdojmljivija i prepoznatljiva. Upravo iz tog razloga i u budućnosti možemo očekivati radove u kojima će ova umjetnica razvijati likovno "sučelje" posebnog senzibiliteta, ali i kontrapuktirati desničarsko jednoglasje u pitanjima percepcije društvene pozicije žene.

Zadnja izmjena: 15-06-2017 @ 10:32