Punčke u jesen na azijskoj turneji, Tús Nua na nezavisnom američkom cassette labelu

Snimila: Dunja Ercegović Snimila: Dunja Ercegović

Posljednjih godina neki su ovdašnji nezavisni bendovi poput grupa Žen, Pridjevi i Seine, kantautorice Lovely Quinces i Ane Ćurčin, za svoju glazbu uspjeli zainteresirati publiku i medije izvan Hrvatske i regije. Iako nije riječ o senzacionalnim uspjesima, kontakti i poštovanje koje ove glazbenice i glazbenici uživaju izvan naših granica potvrđuju činjenicu da najveće mjerilo uspjeha nisu hrvatski Porini i tavorenje po mainstream radijskim listama.

Posljednje dobre vijesti stigle su nedavno za Punčke i Tús Nua.

Punčke na jesen kreću na azijsku turneju u sklopu koje će u dva tjedna obići četiri države i osam gradova. Far East Tour prva je turneja po dalekoj Aziji, a kroz studeni Punčke vodi u Maleziju, Filipine, Tajvan i Japan. Turneja kreće 3. studenog u Kuala Lumpuru, a nastavlja se u Manili. Nakon toga od 7. do 10. studenog slijedi Tajvan, a turneja u četiri dana staje u četiri najveća grada - Taipei, Kaoshiung, Tainan, Taizhong. Kraj turneje rezerviran je za Tokyo, gdje će Punčke održati dva koncerta i između ostalog promovirati i novi EP Valovi.

O tome kako su se uspjele dogovoriti svoju prvu turneju izvan našeg kontinenta, pričamo s gitaristkinjom i pjevačicom Punčki Lucijom Ivšić koja nam je ispričala zašto joj je toliko stalo do turneje u ovim dalekim zemljama. „Već godinama vidim Punčke tamo, no uvijek je nešto drugo zauzimalo i prostor i vrijeme i nisam se stigla puno baviti s tim. U proteklih godinu/dvije svog života sam s dosta toga odlučila ići glavom kroz zid, pa je i ovo napokon došlo na red. Pali me ostvarivanje vlastitih želja i zamisli i užasavam se propuštenih prilika. Mislim da je za Punčke Azija super tržište i jedini način da to potvrdim jest da odem tamo! A i volim ići tamo gdje nitko drugi neće." Lucija smatra da su u Aziji puno otvoreniji i opušteniji kada su u pitanju tzv. no name bendovi, objeručke ih prihvate i daju im prostor i vrijeme da pokažu svoj rad. “Oduvijek mi se sviđala njihova kultura, fan sam azijskih filmova (tek samo da pitate našeg bubnjara Gorana, on je opsjednut) i želim predstaviti Punčke i čuti njihovu reakciju i mišljenje. Iskreno mi je dosta neprestanog "dokazivanja" u Hrvatskoj, nikad ništa nije dovoljno dobro, uvijek postoji nekakvo ali i više ne želim svoju energiju trošiti tamo gdje se ista ne cijeni." 

Luciju pitamo i koliko je realno teško jednom hrvatskom nezavisnom rock bendu dogovoriti turneju u ovim dalekim azijskim državama? Tko ovom prilikom plaća troškove putovanja, kakav je dogovor s vlasnicima klubova i promotorima? „Krivu osobu pitaš za to što je realno. Meni je realno sve što si zamislim i zbog toga me Anja i Goran nekad mrze jer stvari ne puštam dok se ne dogode i to zna bit zahtjevno...Koliko je realna ovisi o tome koliko si spreman izdvojiti; ovisno o gradu, uspjela sam dogovoriti pokriće smještaja, puta, hrane/pića, a svugdje nam je osigurana oprema + door deal. U najgorem slučaju smo na nuli. Treba u startu dosta uložiti u ovaj tour, najviše vremena, a onda i novca ali to je ulaganje u budućnost, što ne? Mi ostajemo tamo ako bude dobro!“
Najteže joj je, kaže, bilo dogovoriti japanski dio turneje. „Japan me dosta mučio i najteže sam se probijala do tamo, ali na kraju od svih koje sam kontaktirala su se javili baš oni koje sam najviše i htjela. Imamo čast svirati u dva vjerojatno najjača underground japanska kluba, a jedan od njih se nalazi u najalternativnijoj četvrti Tokya.“

Lucija je vještinu bookiranja svladala u Punčkama, nakon čega su je angažirali u jednoj od naših najpoznatijih booking agencija LAA. Slaže se s nama kad kažemo da Punčki danas ne bi bile ono što jesu da nije bilo njihovog upornog i tvrdoglavog bavljenja bookingom. 

"Kad smo osnovale bend netko je morao dogovarati koncerte; nekad sam to bila ja, a nekad Ruby. S vremenom sam ja to upotpunosti preuzela i vodila sve vezano za bend. Onda sam isto počela raditi drugim bendovima, pa sam ušla u Los Angeles i to mi je postao posao. Slaganje turneja, punjenje rupa u kalendaru, probijanje leda i novih tržišta mi je jako zanimljivo. Ali neovisno o tome kakav je bend u pitanju, ako želiš ozbiljno turirati, bend je taj koji mora inicirati, potencirati i forsati koncerte. Možeš imati najboljeg booking agenta na svijetu, ali ako ne znaš što želiš, sam si se sj***., kaže Lucija.
Kad gledamo dosege nekih drugih nezavisnih bendova iz regije (Žen, Seine) izgleda da je nužno biti sam svoj booker, da se ne isplati čekati nekoga tko će doći sa strane i odraditi posao, to za bend nosi neke benefite, ali i rizike.

„Dobro je imati booking agenta i mislim da je to svakom ozbiljnom bendu potrebno, no ključno je ne misliti da će agent odraditi posao umjesto tebe (što je često slučaj). Agent je 10% tvog uspjeha, jer na kraju dana ti kao izvođač uvijek moraš znati što želiš, kako želiš i gdje želiš da bi onda agent to mogao ostvariti i zakucati te gigove. Meni moja poznanstva ne znače ništa ako bend nije siguran je li spreman na to, usudi li se riskirati ili ne, imaju li vremena i žele li  biti najveći u regiji ili proputovati svijet. Nedostatak toga što bukiram vlastiti bend (i još mnoge druge) jest što mi nekad bude pun klinac svega i želim se samo pojaviti na koncertu, svirati i ne razmišljati o brojkama. Malo me iskvario ovaj posao pa sve gledam kroz broj prodanih karata, status, koncerte, dealove, ali gledam na to kao na klasične mane svakog posla pa tako i ovog.“

Dobre vijesti doletjele su nedavno preko Atlantika i za hrvatski all female bend Tús Nua.  Mala nezavisna diskografska kuća Weltraum-Wal reocrds specijalizirana za shoegaze, darkwave i dreampop iz Seattlea izdala je nedavno njihov album Horizons na kaseti. Gitaristkinju Jordi Ilić upitali smo odakle je došla ta suradnja, tko ju je potaknuo i što je značila za moral benda?

„Do suradnje je došlo tako da nam se javio Jeff, čovjek koji stoji iza Weltraum-Wala. Našao nas je Twitteru i javio nam se na e-mail, a čuo nas je i na KEXP-u. Sad ne znam što je bilo prije, Twitter ili KEXP. To je naš kokoš ili jaje. Super nam je što nam se Jeff javio, jer nam je omogućio da objavimo album na malo neobičnijem mediju za današnje vrijeme, a također i otvorio jednu novu nišu - onu američku. Mi smo jako sretne zbog svega toga!

Kasete bi uskoro trebale stići iz SAD-a. Moći će ih se nabaviti na koncertima benda ili kako cure kažu „javljanjem u dobri stari inbox“. Pitamo ih imaju li ih na čemu slušati. „Naravno! Moram pitat svoje imam li još negdje doma stari zeleni kazetofon koji mi je tata donio iz Njemačke dok sam bila dijete. Odvrtio je on svoj dio kazeta!

Retro trendu povratka kaseta dosta je kurentan na underground sceni, pogodni je za lo-fi nego za major lebel izvođače, jasno je i zašto. 

Jordi je to zanimljivo. „Ako su se vratile ploče, zašto ne bi i kazete? Imaju i one svoj štih koji daju zvuku. Plus prizivaju nostalgiju, to mi se uvijek sviđa.“

U posljednje vrijeme nije rijetko da poneki bend s nezavisne scene ostvari suradnju s nekom inozemnom manjom izdavačkom kućom. Pitamo Jordi koje su ih još reakcije izvan našeg govornog područja iznenadile?

„Iznenadilo nas je što nas je nedavno puštao ogroman meksički radio Reactor FM. Netko nas je čuo na KEXP-u, tweetao voditeljici s tog radija (koji inače ima milijun followera na Twitteru i mnogo mnogo slušatelja/ica) i za par dana su nas pustili. Sad imamo mali fan base u Meksiku! 

 

Zadnja izmjena: 24-05-2018 @ 11:06