'Kako je moguće da društvo u kojem živimo seksom prodaje sve, od zubne paste do lokomotive, a da istovremeno nije u stanju prihvatiti zdravstveni odgoj?', pitaju se autori predstave 'Šuma, drvo, skoro, skroz', nastale prema knjizi Nin Andrews 'Book of Orgasms'. Predstavu 'Šuma, drvo, skoro, skroz', režirali su Nora Krstulović i Vedran Peternel, koji potpisuje i glazbu.

'Znate li da riječ orgazam dolazi od grčkog οργασμός, orgasmos, a zapravo znači - dozreti? Je li zadovoljstvo pitanje fiziologije ili pak povjerenja?' Tim i sličnim pitanjima, kroz kolaž glazbe, plesa i začudnih dramskih situacija, bavi se predstava nastala prema kultnoj knjizi zbirke pjesama u prozi američke underground autorice Nin Andrews, 'Book of Orgasms', za koju kritičari tvrde da je nalik na kombinaciju rukopisa Swifta, Borghesa i Buñela.

Više nego ikad, kult mladosti u današnjem se konzumerističkom vremenu nameće kao imperativ. Ostati što duže mlad i lijep znači pobjedu nad vremenom, nad samim sobom i nad vlastitom smrtnošću, a osobe kojima to uspije postaju predmetom zavisti drugih. Starost postaje tabu-tema, promatranu kao nešto sramotno gura ju se na same margine. Zbog hektičnog životnog tempa razbijaju se stari obrasci suživota nekoliko generacija pod istim krovom, a starci često završe u domovima ili su prepušteni samima sebi.

Takva se situacija, naravno, odražava i na književnost. Na globalnom planu, u popularnoj kulturi svjedočimo poplavi vampirske književnosti koja propagira besmrtnost, kao i brojnim autobiografskim ispovijestima bogatih i slavnih. Osobama treće životne dobi konstantno prijeti opasnost svođenja na sporedne ili klišejizirane likove ishlapjelih ili pak izrazito mudrih staraca, luckastih teta usidjelica i sličnih. Što to postoji u starosti da se od nje gotovo manično zazire, umjesto da se slavi i cijeni iskustvo stečeno godinama?

U svojim djelima i rijetkim ali odabranim javnim nastupima književnica Daša Drndić upozorava, ne šuti, oštra je i voli kopati po nezgodnim temama. Bilo da je riječ o nepreležanom i akutnom fašizmu što ga krije povijest, ali i sadašnjost na ovim prostorima ili diktaturi ljepote i mladosti koje propagira liberalni kapitalizam, a tema je njenog novog romana Belladonna, Daša nemorno ljušti slojeve apsurda i nepravdi koje dotiču egzistenciju suvremenog čovjeka.

Literarna veteranka jedno je od rijetkih regionalnih imena koje uvažavaju u europskim kulturnim prijestolnicama, a unatoč odlasku u penziju posljednjih je godina ima posvuda – žirira u natječajima za mlade pisce, putuje na spisateljske rezidencije, promovira novi roman u Londonu, Bruxellesu, radi na novim rukopisima..

Drndić nije uvijek ugodna i obazriva sugovornica, uspjela mi je za vrijeme ovog razgovora više puta dirnuti taštinu i prenuti me oštrinom, no takva je „kura“ ljekovita i višestruko korisna. Uči nas postavljati prava pitanja.

Anna Pavlova i Amanda Palmer nisu se nikada srele, a pitanje je jesu li uopće jedna za drugu i čule. Ipak, zajedno su se našle na ovogodišnjem programu  ZagrebDoxa i to kao protagonistice dvaju odličnih dokumentaraca, ''Anna Pavlova živi u Berlinu'' i ''Posljednji poziv: Dresden Dolls''.

Film ''Anna Pavlova živi u Berlinu'' vizualno podsjeća na  Gus Van Saintov ''Mala Noche'', dokumentarce  Fredericka Wisemana ili fotografije Nan Goldin. Ipak, ovo je priča  o Anni Pavlovoj, Ruskinji koja se sa devetnaest godina doselila u Berlin i zavladala njegovim noćnim životom. Ovo je intiman portret djevojke izgubljene negdje između vlastite mašte i surove stvarnosti velegrada, film koji istovremeno veliča i propituje suvremenost, zabavu i jednu čitavu generaciju.