Kapitalizam mi je ukrao orgazam
Nova studija američke zaklade National Sleep Foundation navodi kako je dvadeset pet posto Amerikanaca koji su oženjeni ili žive u kohabitaciji, previše izmoreno za upražnjavanje seksualnih odnosa.Iz razloga kojih ću se dotaknuti nešto kasnije u tekstu, to je doista strašno – no ono što na gotovo jednak način užasava jest spin kojega su srednjestrujaški buržujski mediji, poput CNN-a, zavrtjeli u vezi rezultata ovog i sličnih istraživanja, okupivši hrpu stručnjaka za otkrivanje tople vode, kako bi ponudili sljedeće mišljenje:
"Ne bi nas trebalo čuditi što snu dajemo prvenstvo pred seksom: između posla, obitelji i društvenih obaveza, naša potreba za snom često pati. Pridodamo li tomu probleme poput financijskog stresa, zdravstvenih tegoba i ljubavnih jada, lako ćemo uvidjeti zašto seks često završava na dnu naše liste prioriteta – ako se na njoj uopće i nađe."
Silvia Federici: eksploatacija neplaćenog rada žena u kapitalizmu
U sklopu ovogodišnjeg Subversive Festivala, predavanje je održala feministička aktivistkinja i književnica Silvia Federici, suosnivačica kampanje Wages for Housework u '70-ima.
Osim toga, ona je suosnivačica Odbora za akademske slobode u Africi i autorica cijenjene knjige Kaliban i vještica: Žena, tijelo i prvobitna akumulacija, a prošle godine objavila je knjigu Revolution at Point Zero: Housework, Reproduction, and Feminist Struggle koja okuplja eseje nastale od 1975. u kojima se bavi međunarodnim restrukturiranjem reproduktivnog rada, seksualnom podjelom rada, globalizacijom skrbi i seksualnog rada, krizom skrbi o starijima i brojnim drugim temama.
Feminističko obrazovanje, kapitalizam i prekarnost
U sklopu ovogodišnjeg Subversive festivala u nedjelju, 12.5., održan je panel na temu ''Feminističko obrazovanje i njegova praksa u vrijeme prekarnosti''. Panelisti/ce Jelena Petrović, Biljana Kašić, Damir Arsenijević , Jasmina Husanović i Mario Kikaš problematizirali su temu formalnog i neformalnog obrazovanja u kontekstu neoliberalne ideologije i povlačenja države iz sektora obrazovanja.
Osnovni cilj bio je sistemski razmotriti obrazovni sustav, analizirajući njegove klasne i spolne koordinate, kao i usporediti epistemološke pozicije feminističkih tema na sveučilištima te rodnim/ženskim studijima uslijed prekarnog rada i neplaćenog/potplaćenog rada u vidu vanjskih suradnji na sveučilištima.
Postavilo se pitanje koliko integracija feminističke teorije na sveučilištima pridonosi depolitizaciji feminizma i kako depolitizaciju izbjeći bez gubitka šire perspektive društvenih procesa i zalaženja u antiintelektualizam. Istaknuta je važnost smještanja feminističke prakse u kontekst šire borbe za socijalna i materijalna prava građana/ki koje razvijaju progresivne i emancipatorske potencijale radničke klase.Razvoj promišljanja o rodu od '70ih naovamo
Barbara Kruger (1989.)Pitanje roda bilo je preokupacija i drugog i trećeg vala feminizma. U drugom valu feminizma pokrenuto je pitanje razlikovanja između spola (ženski/muški) i socijalno konstruiranog roda (žena/muškarac) sa zaključkom da je socijalna konstrukcija roda „štetna glupost“. Treći val feminizma postavio je pitanje transrodnosti, kao i ne-bijele rodne konstrukcije, pružajući na taj način nove načine osporavanja tih „gluposti“.
Tijekom 1970-tih, kad su muškarci još bili muškarci, a žene ljute zbog toga, kad je gay još značilo šareno i bezbrižno, a tranny bio mali radio a ne transfobična uvreda, osim akademskih stručnjaka i medicinskih institucija, rijetki su smatrali rod bilo čime drugim do društvene prezentacije spola. Vodile su se brojne rasprave o tome u kojoj mjeri je rod društveno konstruiran i uvjetovan, no ideja da spol i rod nisu istoznačnice bila je strana.
