Dvostruka diskriminacija žena u Crnoj Gori: prvo donesu „zakon o majkama“, onda im ga oduzmu

"Sedam dana štrajkujemo glađu i više ne vodimo računa o tome koliko puta je intervenisala Hitna pomoć, koliko žena su odveli, koliko njih se opet vratilo ispred Skupštine... Nemojte me pitati koliko nas je i kako nam je, jedino što mogu da vam kažem je da odavde ne idemo dok ne budemo sigurne da su sigurne i nadoknade koje nam Zakon garantuje", kazala je Željka Savković, jedna od nekoliko desetina žena koje već 20 dana protestuju u Podgorici ispred zgrade Skupštine zbog izmjene zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Izmjene predviđaju umanjenje doživotnih naknada za majke sa troje i više djece i mjera su Vlade Crne Gore koja na taj način pokušava da uštedi.

Oko 22.000 žena je naknade dobilo početkom 2016, a glasovima 42 poslanika vladajuće koalicije krajem prošle godine naknade su smanjene sa 336 na 264 eura i sa 192 na 144 eura.

Od početka protesta žene, zbog kojih je dio glavnog gradskog bulevara blokiran već 20 dana, ignorisane su od predstavnika izvršne vlasti, a jedina poruka koju su dobile od premijera Duška Markovića je da treba da idu kućama, svojoj djeci, jer protestima ništa neće dobiti. Čeka se i mišljenje Ustavnog suda na pitanje da li je i sam Zakon ali i njegove izmjene u skladu sa Ustavom, ali i taj sud nije zainteresovan za sudbinu upornih žena koje ne daju svoja stečena prava. Predsjednik Ustavnog suda je i poručio da taj slučaj nije prioritet za njih i da ne postoji rok u okviru kojeg moraju da se izjasne.

"Tokom noći je hladno, ali jedino tada možemo malo da se odmorimo, i to nakon ponoći kada se ljudi raziđu. Do tad pomalo igramo, družimo se, pijemo kafu i nadamo se da će se ovo konačno završiti", rekla je Savković koja je pozvala predstavnike i predstavnice političkih partija da im se pridruže i kažu šta misle o njihovom zahtjevu.

Mjera kojom je tim ženama omogućena doživotna naknada je jedinstvena u regionu, i iz Vlade, od njenog izglasavanja voljom tadašnjih poslanika opozicije, ukazuju i da je neodrživa i za ekonomski mnogo snažnije države od Crne Gore. I samim majkama koje protestuju je jasno da su odredbe kojima im je omogućeno da napuste posao, zamjene penzije za nadoknade, sklone se sa Biroa rada, samo zbog broja djece koju su rodile, diskriminatorne ali tvrde da je njima dato to pravo i da su državne institucije u obavezi da poštuju zakone Crne Gore, ma kakvi oni bili.

Da je način na koji je odlučeno da se odredi koje žene mogu da primaju nadoknadu direktna posljedica neozbiljne, nestručne i diskriminatorne politike crnogorskih institucija prema ženama, od samog početka ukazuju nevladine organizacije Centar za ženska prava i Anima. Njihove predstavnice objašnjavaju da su blagovremeno i javno, upozoravale na diskriminatornu prirodu zakona, njegov nepovoljan dugoročan uticaj na žene i društvo u cjelini, da su insistirale na rodnoj i fiskalnoj analizi mnogo prije nego što se zakon našao na dnevni red Skupštine ali da se niko na to nije osvrtao.

Tvrde da se vrši dvostruka diskriminaciju žena - najprije donošenjem diskriminatornog zakona i to bez konsultacija sa samim ženama, a potom oduzimanjem prava koje im garantuje Ustav i međunarodni standardi ljudskih prava. Zakon pravi razliku, i privileguje, žene koje su radile ili samo bile registrovane na Birou rada, u odnosu na one koje nisu, u odnosu na broj rođene djece, tako da su one koje su rodile dvoje ili jedno nedostojne nadoknade jer je to slab doprinos natalitetu. Takođe su i očevi izostavljeni. O ženama koje nemaju djecu niko nije ni razmišljao. Poseban problem je što se žene povlače sa tržišta rada i umjesto da se uvode mjere koje će podstaći zapošljavanje žena (jer je njih procentualno više nezaposlenih nego muškaraca), one se vraćaju u kuće.

Vlada za sad djeluje odlučna u namjeri da ne udovolji majkama, ali ne nudi ni rješenja, dok je pritisak koji trpi od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) od kojeg traže novu pozajmicu, očigledan. Iz MMF-a im je otvoreno saopšteno da naknade za žene sa troje i više djece predstavljaju „izuzetno opterećenje“ za javne finansije Crne Gore. Za te nadoknade je godišnje potrebno više od 72 miliona eura.

Politički aspekt priče se ogleda u tome što su raniji poslanici opozicije omogućili sada sporne nadoknade i utvrdili iznose, a novi poslanici vladajuće koalicije izglasali smanjenje. Od oktobarskih izbora opozicija bojkotuje rad Skupštine, a podršku majkama redovno pružaju i ukazuju na ostale mogućnosti koje Vlada ima da puni budžet, a ne koristi ih.

Iako je protiv „zakona o majkama“ Vlada ništa nije preduzimala da ospori pravnu valjanost tog Zakona dok nisu završeni parlamentarni izbori u oktobru. Tek nakon toga se tražilo mišljenje Ustavnog suda i počela je priča o smanjenju zarada i zabrani ustanovljavanja tog prava za žene koje u međuvremenu steknu uslove za naknadu.

To od samog početka protesta ističu i žene koje ispred Skupštine tvrde da i one i njihove porodice vlastima valjaju samo kao glasačka mašineriju koju ne treba ljutiti pred izbore, a ne kao građani i građanke kojima treba omogućiti pristojan život.

Zadnja izmjena: 21-03-2017 @ 10:16