Čangrizavi četvrtak: Fenomenologija gej turista

Gay turisti u Splitu Gay turisti u Splitu

"Gay turisti rudnik su zlata. Zašto smo ih zanemarili?" naslov je članka objavljenog u Večernjem listu pred koji dan.

Ako vas čudi što, od svih medija, Večernjak kritizira zapostavljanje gay turista, moram vas informirati da je riječ o temi koju hrvatski mainstream mediji prate već godinama, a posebno je bila u fokusu 2013. kada se pojavila bojazan da će zbog referenduma o braku "rudnik zlata" početi zaobilaziti Hrvatsku kao ljetnu destinaciju.

Članak krasi fotografija koja prikazuje dvije tipične lezbijke u bikiniju kako razmjenjuju nježnosti na plaži, a u informativnoj galeriji možete pronaći još nekoliko fotografija "gay turista". Te iste "lezbijke" ilustriraju još desetak drugih, ne-gay članaka (ako to nije širenje rodne ideologije, ne znam što jest).

Što, dakle, saznajemo iz članka o problematici gay turizma?

"Unatoč tome što određena strategija po pitanju gay turizma na državnoj razini ne postoji, ovi su turisti pronašli svoj put do Hrvatske," piše Petra Balija, autorica članka.

S obzirom da Hrvatska u polju turizma općenito ne djeluje osobito strateški, stvarno bi me čudilo da ima posebnu strategiju posvećenu razvoju gay turizma. Naravno, Hrvatska ima Strategiju razvoja turizma, ali poput većine naših strategija, riječ je o više-manje neobvezujućem dokumentu kojeg je sastavio neki birokrat ili konzultant, a zadnjih mjeseci imali smo prilike vidjeti koju važnost toj strategiji pridaju vlada, regionalna i lokalna samouprava i pojedinačni poduzetnici.

Zapravo, potencijal razvoja gay turizma jest sadržan u strategiji: iako nije eksplicitno naveden kao jedan od "proizvoda s izraženom perspektivom razvoja" (a to su zdravstveni turizam, cikloturizam, golf turizam, itd.), naglašena je potreba za otvaranjem novih tržišta, što podrazumijeva "privlačenje novih tržišnih segmenata kupaca različitih demografskih i psihografskih profila" i "rast niza specifičnih segmenata kupaca baziranih na životnim stilovima, interesima i hobijima".

No, kako stvari trenutno stoje, prije će se čitav sektor turizma raspasti nego što ćemo osmisliti strategiju usmjerenu LGBT "tržišnom segmentu".

Gay turisti u Bolu

Prema neslužbenim izvorima, nastavlja autorica, našu zemlju godišnje posjeti oko 200 tisuća LGBT turista, a to je brojka koju bismo svakako mogli povećati.

Razlog zašto gay turisti ipak dolaze u Hrvatsku je, objasnili su iz Ministarstva turizma, "njihova želja da dožive Hrvatsku na autentičan način te da se pri tome uvjere u očuvanost prirodne i kulturne baštine." Pretpostavljam da gay turisti (kao i svi ostali turisti) vole uživati u autentičnim betoniranim plažama po obali, očuvanim izvorima vode s fekalijama i autentičnim apartmanima usred nacionalnih parkova.

Neke od specifičnosti gay turista, navodi u članku Ivana Matušan, direktorica Turističke zajednice grada Raba (inače destinacije koja je 2011. dobila titulu prve gay friendly destinacije u Hrvatskoj), su da se vole "sunčati i kupati gdje ih nitko ne vidi, prošetati se navečer do starog grada. Uživaju i u izlascima, ali ne do jutra." Ajme, kakvo nevjerojatno otkriće, pa i ja to volim raditi –  jesam li ja gay turist? Ili, još šokantnije, jesu li gay turisti … baš poput nas?!

No, zašto su gay turisti toliko privlačni, pitate se? Odgovor je: novac, ili točnije, ružičasti novac.

"Zarađuju više od prosjeka, posjeduju više kuća, voze bolje automobile, putuju češće i na odmoru troše 30 posto više nego 'klasični' turisti," pisao je Večernjak još prošle godine u članku "Zašto Hrvatska ne želi ružičaste eure?".

Valuta koju koriste gay osobe

U ovogodišnjem tekstu ponavljaju se slični stereotipi, pa tako saznajemo da su gay turisti dobri potrošači koji izuzetno cijene kvalitetu i nije im problem platiti više za bolje piće ili ekstra doživljaj. "Uglavnom su visokog obrazovanja i visoke platežne moći," objasnila je Ivana Matušan.

Svođenje čitave LGBT populacije na neiskorišteni izvor zarade, kao što to čine spomenuti novinski članci, i to u zemlji u kojoj zaštita prava LGBT osoba nije osobiti prioritet i u kojoj je govor mržnje usmjeren LGBT osobama svakodnevna pojava, u najmanju ruku je neukusno. Također je blesavo pretpostaviti da su "gay turisti" homogena skupina koja se sastoji od situiranih Britanaca u bermudama koji dolaze na Jadran žderati jastoge i ići na gay izlete brodicama s drugim gay Britancima i Nizozemcima.

Žalosno je da se LGBT osobe prikazuju kao poželjne i u pozitivnom svjetlu samo u situacijama poput ove, u kojoj su svedene na pomalo neobični tržišni segment kojeg treba izmusti.

A ako su LGBT osobe prikazane kao tržišna niša u turizmu, tada su i čitatelji koje zanima tema gay turizma (ali i druge "gay teme") za Večernji list tek čitateljska niša koju ovakvim sporadičnim, kvazi-LGBT-friendly člancima nastoji ispuniti (u konačnici, i ružičastom kunom možete kupiti novine). Istovremeno, za ispunjavanje drugih, malo unosnijih niša pobrinut će se Večernjakovi dugogodišnji desno orijentirani kolumnistički velemoži poput Milana Ivkošića, Nine Raspudića i Ivice Šole, kojeg kod homoseksualnih aktivista – a pretpostavit ćemo i gay turista – najviše smeta što ne pokazuju nikakav smisao za humor.

Zato, gay ljudi, nasmiješite se! Barem znate da su vaše ružičaste kune jednako vrijedne kao i one s crveno-bijelim kockicama i likom Bogorodice i da ste izjednačeni, ako ne u svemu, onda barem u pravu da budete eksploatirani u kapitalizmu kao i svi ostali.

 

Tekst je objavljen je u sklopu temata 'Rodna prizma za ravnopravnije društvo' koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Zadnja izmjena: 02-11-2017 @ 14:07