Četiri posla koja su žene obavljale u prošlosti, a zbog kojih nam je drago što živimo u 21. stoljeću

Zaposliti se kao žena u srednjovjekovnoj Europi, Londonu u Viktorijanskom dobu ili pak u staroj Mezopotamiji često je značilo obavljati poslove koji nisu bili previše zabavni. Žene su se kroz povijest bavile raznim poslovima, od kojih su dominirale na onima koji su bili rodno određeni (poput kraljica, guvernanti ili svećenica), ali i na onima koji bi nas danas iznenadili (npr. žene su do kasnih 70-ih imale vodeću ulogu u programiranju).

S obzirom na to da se ponuda i potražnja poslova izmjenjuju poput plime i oseke, tako su nestali i neki poslovi koji su u ono vrijeme bili smatrani tipično ženskima. Naposljetku, to nije bilo toliko ni loše, osim ako ste bili žena koja je imala snažnu želju raditi dok joj pijavice sišu krv, biti redovito trovana fosforom ili, pak, optužena za plemkinjine ne tako plemenite plinove.

Uzevši u obzir današnje preokupacije jednakim plaćama za žene i muškarce te rodnoj diskriminaciji na poslovnom planu, važno je prisjetiti se koliki su put žene zaista prevalile. Teški fizički rad svakodnevica je žena diljem svijeta, a od njih se uz to očekuje i da potpuno same preuzmu odgovornost za kućanske poslove, kuhanje i odgoj djece kad se vrate s posla. Povijest je učiteljica života, a iako se danas žene pokušavaju izboriti za bolja radna mjesta i više plaće, važno je znati da su one često obavljale poslove koji su se smatrali manje vrijednima od muških poslova, a ovakva je situacija za mnoge žene i danas stvarna.

Pogledajmo, stoga, četiri odvratna i ponižavajuća posla koja su obavljale žene, a koji su danas, nasreću, samo dio povijesti:

1. Djevojčica sa šibicama

Prije industrijalizacije, šibice su se pravile ručno i to umakanjem štapića u otopinu fosfora. Što je to značilo za djevojčice sa šibicama, odnosno za siromašne djevojke koje su prodavale šibice na ulicama Londona od 1840-ih do početka Prvog svjetskog rata? Prvenstveno, te su djevojčice bile izložene velikim količinama bijelog fosfora, što uzrokuje razne bolesti, među ostalima i osteonekrozu čeljusti. To podrazumijeva progresivno povlačenje desni i propadanje čeljusne kosti, što može dovesti do teških deformacija, oštećenja mozga, a naposljetku i smrti. Također, fosfor je utjecao na to da čeljust oboljelih svijetli u mraku, što je ionako dovoljno tešku bolest činilo još jezivijom.

Dvije stotine djevojaka je 1888. godine izašlo na ulice Londona kako bi javnost upozorile na probleme s kojima se susreću. Tim su javnim istupom privukle pažnju novinarke Annie Besant koja je sve njihove probleme iznijela u članku o uvjetima rada u tim tvornicama, što je pridonijelo boljim uvjetima rada u industriji šibica.

2. Dojilja

Većina osoba danas zna što je radila dojilja – osim što sama riječ nalaže da je to bila žena koja je dojila, bitno je pojasniti da je ona potjecala iz obitelji niskog staleža te je dojila dijete iz plemićke obitelji. Naime, vjerovalo se da bi majka mogla previše oslabiti nakon što je već proživjela traumu poroda te su dojilje sam čin dojenja potom preuzimale na sebe. One su, doduše u revidiranom obliku, prisutne i danas diljem svijeta, ali se u kontekstu ovog članka prvenstveno misli na dojilje kakve su postojale u 17. stoljeću.

Odabrati dojilju za plemićke je obitelji bilo stresnije nego što bi se očekivalo. Naime, dojilja nije bila odgovorna samo za brigu za dijete, već se vjerovalo da se mlijekom prenose čak i inteligencija i osobni stil.

Cjelokupni koncept dojilje postaje mnogo ozbiljniji kada se uzme u obzir da je ona imala i svoje dijete te su se tada javljale mnoge sumnje u favoriziranje jednog/e od djece, a dojilje pritom nisu nikako mogle pobijediti. Naime, ukoliko su zanemarile svoje dijete u korist plemićkoga, onda su smatrane čudovištima, a ukoliko su učinile suprotno, smatralo ih se neodgovornima i koristoljubivima. Također, nerijetko ih se optuživalo za slučajno gušenje djece, širenje bolesti, ali i za svu silinu grijeha, a sve zbog toga što se plemkinjama i nije baš dalo hraniti vlastitu djecu.

3. Sakupljačica pijavica

 

Jeste li se ikad osjećali/e kao da ne dobivate dovoljno zasluga za sve vaše pothvate? Vjerujemo da su se slično osjećale i žene koje su ulazile u vodu i puštale pijavicama da im sišu krv iz nogu. Nakon tog iskustva, život teško može postati bolji. Pijavice su, dakako, u medicini igrale važnu ulogu sve do 20. stoljeća. Liječnici/e su ih koristili/e za tzv. puštanje krvi za koje se smatralo da ublažava simptome brojnih bolesti. No, da biste to mogli/e učiniti, trebali/e ste posjedovati pijavice, a ako ih niste imali/e, za vas su ih nabavljale sakupljačice pijavica.

Život sakupljačice pijavica nije bio nimalo glamurozan, a, ukoliko ste gadljivi/e, možda je sad pravo vrijeme da prijeđete na posao broj četiri s naše liste. Za lov na pijavice bilo je nužno imati mamac, a moglo se koristiti ili starije životinje koje ne bi nikome previše nedostajale, ili ste jednostavno mogli/e ući u vodu i čekati da vas pijavice počnu grickati. Naravno, ovo je zanimanje nosilo i svoje rizike, prvenstveno uključujući pretjeran gubitak krvi te inficirana mjesta ugriza.

4. Heoibikuni

Četvrto mjesto ove liste zauzima posao koji nije nužno odvratan, ali je prilično ponižavajuć i neugodan. Za vrijeme razdoblja Edo koje je u Japanu trajalo od 1603. do 1868, japanske su aristokratkinje zapošljavale služavke koje su im prvenstveno bile pratnja ili dvorska dama koja im je pomagala u svakodnevnim poslovima. One su se zvale heoibikuni, a osim tradicionalnih poslova pratnje i spremanja odjeće, imale su i jedan specifičan posao koji je bio namijenjen tome da umanji neugodu plemkinji ukoliko bi ona 'ispustila plin' prilikom kakve društvene prigode. Naime, heoibikuni bi krivnju za taj, tada ozbiljni društveni prekršaj, preuzela na sebe. Što drugo reći nego nezgodno po služavku.

Dakle, heoibikuni je zapravo bila žrtveno janje kako bi se održala plemkinjina čast. Kao što i mi to danas znamo, tako su i onda znali da heoibikuni nije zapravo prdnula, što prilično umanjuje smisao postojanja takve služavke, ali tko smo mi da im sudimo?

Nadamo se da se nakon ove kratke liste najodvratnijih poslova kojima su se žene bavile u prošlosti osjećate barem mrvicu bolje u vezi vašeg posla. Istina, danas nas brinu neke druge brige, ali barem nam se čeljust ne raspada te uz to svijetli u mraku. (Bustle…)

Prevela i prilagodila: Tea Schmidichen

 

Zadnja izmjena: 27-08-2017 @ 10:09