Mirna Pavlović

Mirna Pavlović, rođena 1989. u Hrvatskoj, živi i radi u Belgiji.

Aktivno se bavi arhitekturalnom fotografijom i istraživanjem, te dokumentiranjem, napuštenih lokacija. Potraga za zaboravljenim i napuštenim mjestima ju odvodi na putovanja cijelom Europom, neprestano tražeći osjećaj slobode u svijetu koji sve više ograničava bivanje izvan ustaljenih okvira kretanja. No najviše od svega, potraga je to za identitetom i razlogom koji se krije u pozadini želje za istraživanjem mjesta u kojima dihotomija prošlosti i sadašnjosti proizvodi vlastitu realnost.

Njene su fotografije dosad odabrane na brojnim festivalima i izlagane u galerijama diljem svijeta, uključujući ImageNation u Parizu, Moscow International Foto Awards 2016 u Rusiji, Totally Lost u Italiji, Rovinj Photodays 2016 u Hrvatskoj, Tokyo International Foto Awards u Japanu, i PH21 Gallery u Budimpešti. Bila je jedna od pobjednika prestižnog natjecanja ND Awards 2016 u kategoriji “Arhitektura – Interijeri”.

Također je izlagala na PhotoVisi u Rusiji, ViewPoint galeriji u Kanadi te Zagreb Salonu u Hrvatskoj. Svoje je projekte predstavila na Slideluck Vancouveru i Open Showu Zagreb. Njene su fotografije uvrštene u stalnu zbirku novije fotografije Muzeja za umjetnost i obrt. Neke od odabranih publikacija uključuju VICE, Ignant, ArchDaily, Elle, Fubiz, f11 Magazine, i Feature Shoot, između brojnih drugih časopisa i blogova.

Statement o radu

Kroz fotografiranje napuštenih mjesta želim prenijeti utjelovljenje onog osjećaja s kojim smo svi tako dobro upoznati, osjećaj melankolije, koji se javlja na zadnji dan ljeta, kad čujemo pjesmu koju nismo čuli od djetinjstva ili pronađemo stari obiteljski album. No umjesto listanja albuma s uzdahom, oslanjam se na neizdrživi poriv onoga tko naiđe na moje fotografije -da krene u vlastito istraživanje. I pronađe svoju priču.

Kontakt

m: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Social

 

 

Uvijek sam bila posve zaljubljena u napuštene lokacije. „Zašto?” je pitanje s kojim se najčešće susrećem, kao i pitanje na koje pokušavam odgovoriti kroz svoj rad – fotografije i pisanje priča.

Napuštena mjesta za mene nisu samo mjesta koja ukazuju na društvo u raspadu, već koja omogućuju introspektivna, intenzivna i kompleksna putovanja u vlastitu podsvijest.

Svoje fotografije doživljavam poput praznog platna koje poziva gledatelja da ga ispuni kistom svojih misli te osvijesti osjećaje koji izviru kada pogled padne na boju koja se skida sa zidova, na ormar koji trune, na strojeve koji su ostavljeni zaboravu.

Napuštene lokacije su mnogo više od običnih ruševina, one su mjesta individualnih priča istraživača (i gledatelja) koje se isprepliću s pričom same lokacije. Zato sam se odlučila za hibridnost svog pristupa – riječi i fotografije su neodvojive. Inkquietude se rodila upravo iz te neodvojivosti.

Strastvena zaljubljenica u putovanja, nadrealističke šale, kožne bilježnice i opskurne riječi.