Zvali su je švedskom Sfingom, Licem (The Face) i Božanskom Garbo; bila je jedna od najpopularnijih i najtajnovitijih pojava koje su ikada vladale filmskim platnima.

Poklonici i stručnjaci i dan-danas nagađaju o detaljima njenog privatnog života, kao i o razlozima koji su ju potakli da zauvijek napusti svjetla reflektora. Iako niti jedna od njenih upečatljivih izvedbi nije nagrađena nagradom Oscar (kipić joj je dodijeljen 1954. za životno djelo i cjelokupni doprinos filmskoj umjetnosti), Greta Garbo slovi kao jedna od najboljih glumica svih vremena - Američki filmski institut smjestio ju je na peto mjesto na ljestvici naj-glumica (ispred nje su Katherine Hepburn, Bette Davis, Audrey Hepburn i Ingrid Bergman).

Od švedske prijestolnice do filmske Meke

Greta Lovisa Gustafsson, poznatija kao Greta Garbo, rođena je 18. rujna 1905. godine u Stockholmu. Odrastajući u siromašnoj radničkoj obitelji, Garbo je vrlo brzo shvatila da će morati brinuti sama za sebe. Materijalne neprilike kao i gubitak oca u 14. godini prisilili su je da nakon završetka osnovne škole prekine školovanje i pronađe posao (kasnije će žaliti zbog toga i priznati da, zbog manjka formalnog obrazovanja, pati od kompleksa manje vrijednosti). Svoj radni vijek započinje u brijačnici, no ubrzo pronalazi nešto ´glamuroznije´ mjesto potrčka u robnoj kući. Zbog njenog atraktivnog izgleda čelnici robne kuće odlučuju je uposliti kao model u njihovim reklamama. Jedan od brojnih reklamnih spotova zapeo je za oko i redatelju Eriku A. Petschleru koji joj daje manju ulogu u svome filmu. Zadovoljna vlastitom izvedbom, Garbo se odlučuje za glumačku karijeru i upisuje dramsku akademiju. Za vrijeme studija nastavlja snimati filmove, a zvjezdani status donosi joj izvedba u filmu Saga o Gösti Berlingsu (1924) redatelja Mauritza Stillera.

Zahvaljujući uspjehu Göste Berlinga, čelnik studija MGM Louis B. Mayer dolazi u Berlin sastati se sa Stillerom. Postoje dvije verzije ovog, kako se pokazalo, povijesnog susreta. Jedni kažu da je Mayer bio zainteresiran za Stillera, ali ne i za Garbo; njen ugovor rezultat je žestokog nagovaranja i uvjeravanja od strane samog Stillera. Prema drugoj verziji, Mayer je bio toliko očaran pojavom Grete Garbo da je primarni cilj njegova puta u Europu bio dovesti misterioznu Šveđanku u Hollywood.

Bez obzira na to koja od dvaju verzija je ´prava´, krajnji je rezultat (na svu sreću!) u oba slučaja isti – Garbo je potpisala ugovor s MGM-om i doputovala u filmsku Obećanu zemlju. Hollywoodsku karijeru započinje serijom od desetak nijemih filmova - svi su bili iznimno popularni. U nekoliko njih partner joj je bio John Gilbert; njihova celuloidna romansa vrlo se brzo seli i u izvanfilmski svijet. Tijekom višegodišnje veze Gilbert ju je opetovano prosio, no Garbo je bila skeptična

„Nikada nisam željela da me netko odvede pred oltar. Mene je vrlo teško voditi“,

izjavila je. Ako je vjerovati trač rubrikama, na koncu je ipak pristala postati gospođom Gilbert, no u zadnjem se trenu predomislila i ostavila mladoženju pred oltarom! Nikada se nije udala, te se zato i toliko spekulira se o njenoj seksualnosti, a tome ne pomaže činenica da je 3 godine bila izuzetno bliska sa glumicom Lilyan Tashman, koja je u to vrijeme slovila za opaku lezbijsku zavodnicu.

Malo tko može reći da nikad nije čuo za tajanstvenu Mata Hari, prvu pravu femme fatale.

Vjerojatno ste pročitali bar nekoliko knjiga ili pogledali nekoliko filmova u kojima je (glavni) ženski lik spretna, inteligentna, šarmantna manipulatorica koja se ne boji svoje seksualnosti. Možda ste čak i pogledali film Mata Hari s Gretom Garbo u glavnoj ulozi. Kako bilo, sve te verzije daleko su od istine o životu Mata Hari, ili radije Margarethe Geertuide Zelle, no stvarnost nije ništa manje zanimljiva.

Rođena je 7. kolovoza 1876. u nizozemskom gradu Leeuwardenu u imućnoj obitelji, najstarija od četvero djece. Međutim, kad je imala 13 godina, obitelj je bankrotirala, majka je umrla dvije godine kasnije, a otac se opet oženio. Sve u svemu, obitelj se raspala pa je Margaretha počela živjeti sa svojim kumom i studirati predškolski odgoj. Ravnatelj škole otvoreno je koketirao s mladom Margarethom, što je uvrijedilo njezina kuma i skrbnika pa ju je ispisao iz škole.

Nekoliko mjeseci kasnije, pobjegla je i počela živjeti s ujakom u Den Haagu, a nedugo nakon toga napravila najdramatičniji i vjerojatno najhrabriji potez svog života: u dobi od 18 godina javila se na oglas u novinama u kojem je nizozemski satnik Rudolf MacLeod tražio ženu. Brak s dvadeset godina starijim satnikom izvukao ju je iz financijskih nevolja i otvorio vrata nizozemskom visokom društvu. Odselili su se na otok Javu (tadašnju nizozemsku koloniju) i imali dvoje djece (dječak je umro u dobi od 2, a kći u dobi od 21 godinu). Satnik je bio muž iz noćne more: pio je, tukao Margarethu i posve otvoreno održavao veze s još dvije žene. Ona ga je ostavila i kratko vrijeme živjela s drugim nizozemskim časnikom, no onda se ipak vratila nasilnom mužu koji nimalo nije promijenio svoje ponašanje. Margaretha je bijeg od boli i razočaranja potražila u istraživanju lokalne kulture i plesa.

Bračni par Francis Scott i Zelda Sayre Fitzgerald i danas slove kao ikone doba jazza, izgubljene generacije i tzv. "burnih" dvadesetih prošloga stoljeća.

Nekonvencionalni i željni medijske pozornosti, svojim su javnim ispadima i ekscentričnim ponašanjem godinama punili novinske stupce i golicali pažnju američke i europske javnosti. Iako su oboje gajili umjetničke sklonosti, Francis Scott prepoznat je kao književni genij (njegov roman Veliki Gatsby (The Great Gatsby) mnogi smatraju jednim od najboljih američkih romana) dok su Zeldini literarni i slikarski pokušaji uglavnom prolazili nezamijećeno.

Zelda Sayre rođena je na današnji dan (24. srpnja) 1900. godine

u gradiću Montgomeryu (američka savezna država Alabama), kao šesto dijete u uglednoj južnjačkoj obitelji. Inspiraciju za neuobičajeno ime svoje najmlađe kćeri, Minerva "Minnie" Buckner pronašla je književnosti - u kratkim pričama danas uglavnom zaboravljenih autora Jane Howard (Zelda) i Roberta Edwarda Francillona (Zeldino bogatstvo). Već u srednjoj školi Zelda je svojim slobodnim nazorima i osobitim modnim izričajem postala glavna tema tračeva u Montgomeryu. Ona i njena najbolja prijateljica (buduća Hollywoodska zvijezda) Tallulah Bankhead šokrale su čitav grad ostajući nasamo s mladićima, javno uživajući u alkoholu i cigaretama, te plešući ´nedolične´ plesove poput charlestona. O Zeldinom tadašnjem pogledu na život možda najrječitie govori njen natpis u školskom godišnjaku:

Zašto bismo radili - nek´ drugi rade za nas! Ne brini što će sutra bit´, uživaj već danas!

Barbara Stanwyck (16.7.1907. - 20.1.1990.)Kad govorimo od Barbari Stanwyck, doista je teško izbjeći uporabu superlativa: jedna od najprofesionalnijih glumica zlatnog doba Hollywooda, a svakako i jedna od najsvestranijih i najproduktivnijih - u 60 godina dugoj karijeri snimila je čak 93 filma, te ostvarila niz zapaženih uloga u kazališnim predstavama i TV serijama. Neki je nazivaju i najboljom glumicom koja nikada nije osvojila Oscara, a krasi je i puno bitnija sintagma: no-nonsense leading lady of the silver screen.

Težak početak

Rođena 16. srpnja 1907. godine kao Ruby Catherine Stevens, Stanwyck je već zarana okusila svu gorčinu života. Kada je joj je bilo svega četiri godine, majka joj je poginula u prometnoj nesreći (pijanac ju je gurnuo iz tramvaja). Dva tjedna nakon pogreba shrvani suprug napustio je svoje troje djece kako bi sudjelovao u kopanju Panamskog kanala. Obitelj Stevens više nikada nije čula za njega.

Brigu o Ruby i njenom bratu Byronu privremeno je preuzela njihova starija sestra Mildred, no kasnije su pali u ruke socijalne službe koja ih je slala od jednih do drugih udomitelja. Kada je Mildred dobila mjesto u plesnoj trupi, Ruby bi ju u ljetnim mjesecima pratila na turnejama. Bio je to njen prvi doticaj sa svijetom showbusinessa. U četrnaestoj godini, Ruby napušta školu i okušava se u raznim poslovima: zamatanje paketa u robnoj kući, izrezivanje uzoraka za haljine, sređivanje papirologije u telefonskom uredu. U sedamnaestoj napokon dobiva mjesto plesačice u zabavnoj reviji za $40 dolara tjedno (što se nakon bijednih $14 tjedno koje je dobivala u telefonskom uredu, činilo kao pravo malo bogatstvo).