Dorothy Parker - Pjesnikinja bez dlake na jeziku

„Ujutro prvo operem zube i naoštrim jezik.“

Dorothy Parker bila je američka pjesnikinja, kratkopričašica, kritičarka i scenaristica, najpoznatnija po svojim dovitljivim, duhovitim izjavama i opaskama.

„Možda sumnjičave zbog njezinog interesa za modu i muškarce, feministi/kinje su bile oprezne pri prihvaćanju gospođe Parker. Čak i da je željela biti prihvaćenom, rečenice poput 'Ako nosite dovoljno kratku suknju, zabava će doći vama' izbacile bi je iz sestrinstva brže nego što kažete Simone de Beauvoir (nema veze što je Beauvoir provela dosta vremena cmizdreći u kafićima zbog Sartreove nevjere). Parker je bila optužena zbog nelojalnih napada na žene, zbog pisanja za mušku publiku te za projiciranje ženskog više nego li feminističkog pogleda na svijet. Tzv. feministi/kinje Drugog vala bile su zainteresiranije za Parkerin rad, zbog čega su njezin humor počele prikazivati kao vid društvenog protesta protiv patrijarhalne konvencije“ pisala je o Hephzibah Anderson o feminističkoj recepciji Dorothy Parker.

Rođena je 22. kolovoza 1893. godine (West End, New Jersey) kao Dorothy Rothschild u braku J. Henryja i Elizabeth Rotschild. Dottie, kako su je zvali, nije imala sretno djetinjstvo odrastajući na Upper West Sideu. Majku je izgubila u vrlo ranoj dobi, a kasnije i pomajku. Strica je izgubila na Titanicu 1912. godine, a sljedeće godine i oca.

Dorothyn otac bio je uspješan proizvođač odjeće židovskog podrijetla, ali je posao sve do njegove smrti postepeno propadao. Stoga je Dorothy bila primorana sama se uzdržavati, najprije kao pijanistica u školi plesa te kasnije kao autorica u nesigurnom svijetu njujorškog izdavaštva časopisa.

Godine 1914., Dorothy je prodala svoju prvu pjesmu časopisu Vanity Fair. Kao 22-godišnjakinja obavljala je urednički posao u Vogueu. Nastavila je pisati pjesme za novine i časopise, te se 1917. godine pridružila Vanity Fairu, gdje je nakon P.G. Wodehousea preuzela mjesto dramske kritičarke. U istom je časopisu dobila otkaz zbog dosjetki na račun glumice Billie Burke, supruge jednog od najvećih oglašivača časopisa.

Godine 1917. udala se za brokera, Edwina P. Parkera. Nakon burnog braka, par se razveo 1928. godine. Godine 1919., Dorothy je bila jedna od osnivačica Algonquin Round Tablea, neformalnog udruženja spisatelja/ica, kojie su ručalie u hotelu Algonquin. Neki od članova/ica bilie su Harpo Marx, George S. Kaufman i Edna Ferber.

Godine 1922., Dorothy objavljuje svoju prvu kratku priču, „Such a Pretty Little Picture“ za američki književni časopis Smart Set.

Kada je 1925. godine izašao prvi broj časopisa The New Yorker, ime Dorothy Parker našlo se među članovima/icama uredništva. Tijekom godina, Dorothy je časopisu doprinosila poezijom, fikcijom i recenzijama knjiga kao 'Constant Reader' („stalna čitateljica“).                     

Njezina prva zbirka poezije Enough Rope objavljena je 1926. i bila je uspješnica. Nakon toga su uslijedile zbirke Sunset Gun (1928.) i Death and Taxes (1931.). Njezina zbirka priča Laments for the Living objavljena je 1930. godine.

Tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća, Dorothy je nekoliko puta putovala u Europu. Sprijateljila se s Ernestom Hemingwayem, F. Scottom Fitzgeraldom, članovima visokog društva – Geraldom i Sarom Murphy, te je pisala članke za The New Yorker i Life.

Godine 1929. osvojila je Nagradu O. Henry za autobiografsku kratku priču Big Blonde. Ranih 30-ih, pisala je kratku fikciju i recenzije drama za The New Yorker. Godine 1934. udala se za glumca i pisca Alana Campbella u New Mexicu. Par se preselio u Los Angeles i postao visoko plaćeni scenaristički dvojac, a 1937. godine su nominirani za Oscara za film Zvijezda je rođena. Rastali su se 1947., te ponovo vjenčali 1950. godine.

Iako je bila uspješna i cijenjena zbog svoga rada, dosjetki koje su se pamtile i uvriježile, te konverzacijskih vještina, patila je od depresije i alkoholizma. Za sebe je tvrdila da nije spisateljica koja ima problem s pićem, nego pijanica koja ima problem s pisanjem. Dvaput je pokušala počiniti samoubojstvo (jednom nakon pobačaja).
Aktivistička angažiranost

Osim što je bila britka na jeziku, Dorothy je i postupcima otvoreno pokazivala svoje stavove. Godine 1927. otišla je u Boston kako bi sudjelovala na prosvjedu protiv pogubljenja Sacca i Vanzettija. Zbog uključenosti u taj slučaj, bila je prozvana od strane države zbog tzv. antiameričkih djelatnosti.

Podržavala je lojaliste u Španjolskoj, gdje je s Campbellom provela deset dana tijekom bombardiranja Madrida i Valencije. Pomogla je pri osnivanju Holivudske anti-nazi lige, a pomogla je i prikupiti novac za obranu afroameričkih mladića u kontroverznom slučaju poznatijem kao The Scottsboro boys. Iako se ne zna da li se ikada priključila komunističkoj partiji, u jednom navratu su je posjetila dva FBI-eva agenta. Kada su je upitali da li je sudjelovala u uroti protiv svrgavanja američke vlade, odgovorila je: „Slušajte, ne mogu primiriti čak ni vlastitog psa. Zar izgledam poput nekoga tko bi mogao svrgnuti vladu?“

U kasnijem razdoblju života, Dorothy je sve češće nailazila na poteškoće, a njezin društveni angažman nikako joj nije olakšavao život u tadašnjem američkom društvu, koje je ljevičare/ke smatralo prijetnjom i opasnošću.

Dorothy je sve teže objavljivala, a tekstovi su joj često odbijani zbog političkog tona. Jedan joj je urednik kazao da će 'objaviti tekst ukoliko ga promijeni u korist Franca.' „Kvragu, zašto ne možeš opet biti duhovita?“, rekao je.

Dorothy je umrla od srčanog udara u 73. godini, osamljena, daleko od dekadencije 20-ih godina, prijatelja i slave. Usprkos kritikama na račun svoga pisanja, pa zasigurno i života, Dorothy je ostala vjerna sebi. Njezine dosjetke nažalost često su neprevodive, jer su sastavljene od igre riječi ili referenci koje danas nisu toliko shvatljive. Ipak, Dorothyna poezija je konkretna, zanimljiva i vibrantna, mjestimice mračna i ogorčena, gdjegdje neobično svježa i duhovita, baš kakva je i Dorothy bila za svoga života.

„Excuse my dust.“* 

*Dorothyin prijedlog za epitaf vlastitog groba

Iako se danas Dorothy prikazuje kao tragična junakinja vlastitog života - nedovoljno zapažena autorica i žena prepuna poroka - ona je ipak iz mnogo razloga primjer otpora patrijarhalnim matricama. Unatoč tome što je u muškom svijetu izdavašta mogla biti okarakterizirana kao jezičava i lajava, Dorothy se nije dala smesti, svoje mišljenje je izlagala vrlo domišljato i elokventno. Protivno društvu koje nalaže da žene moraju biti tihe, poslušne i podatne, kao i protivno današnjim stereotipima o ženama kao brbljavicama, Dorothy je dokazala da riječi iz ženskih usta itekako imaju moć.

Nakon smrti, 1967. godine sva njezina književna ostavština je pripala Martinu L. Kingu, a nakon što je King ubijen u atentanu, NAACP-u (National Association for Advancement of Colored People).

Više informacija, kao i neke od pjesama i izjava, možete pronaći na Facebook stranici Dorothy Parker ili na Poem hunteru.

 

Zadnja izmjena: 21-08-2017 @ 15:42