Christina Rossetti - Maštovita viktorijanska pjesnikinja

Christina Rossetti bila je viktorijanska pjesnikinja, najpoznatija po narativnoj pjesmi Sajmište zlodušića (The Gobilin Market, 1862). Iako je značajno doprinijela radu Prerafaelitskog bratstva, nikad nije bila priznata kao njegova punopravna članica, između ostaloga i zbog toga što je bila žena.

U svoje je vrijeme bila cijenjena pjesnikinja, no, tek je razvojem feminističke kritike sredinom 1970-ih otkriven subverzivni potencijal njezinih djela, čime je konačno dobila zasluženo mjesto u književnom kanonu.

Christina Rossetti rođena je 5. prosinca 1830. godine u dobrostojećoj londonskoj umjetničkoj obitelji. Obrazovala se kući, gdje ju je majka učila prvenstveno klasičnoj književnosti.

Talijanski pisci, primjerice Dante Alighieri i Francesco Petrarca, znatno su utjecali na njezino buduće stvaralaštvo.Pjesme je počela je zapisivati već s dvanaest godina, a s petnaest je počela eksperimentirati s formom, okušavši se u sonetima i baladama. Inspiraciju je crpila iz Biblije, narodnih priča i legenda o životima svetaca.

Christina je oduvijek bila okružena umjetnicima; njezin je brat Dante Gabriel Rossetti 1848. osnovao Prerafaelitsko bratstvo, skupinu revolucionarnih britanskih slikara i pjesnika. Prerafaeliti su se pobunili protiv tadašnjeg snažnog utjecaja Kraljevske akademije na britansku umjetnost i svojim radom postavili izazov ustaljenim umjetničkim gledištima.

U svojim su djelima inzistirali na detaljima i jarkim i intenzivnim bojama, a svoje su ideje promovirali u književnom časopisuThe Germ, za koji je pisala i Christina Rossetti. Dala je značajan doprinos bratstvu, no nikada nije smatrana punopravnom članicom tog pokreta.Christina je i u svom privatnom životu prkosila onodobnim društvenim normama. Iako je neko vrijeme bila zaručena za slikara Jamesa Collinsona, zaruke je prekinula i nikada se nije vjenčala, već je život posvetila prvenstveno književnosti.

Pisala je uglavnom religioznu liriku, obilježenu temama samožrtvovanja, odricanja i smrti.1862. objavljuje svoje najpoznatije djelo – narativnu pjesmu, odnosno stihovanu bajku Sajmište zlodušića (The Goblin Market), koja je objavljena u sklopu zbirke The Goblin Market and Other Poems. Pjesma tematizira iskušenja kojima se sestre Laura i Lizzie pokušavaju oduprijeti, a koja im nude tzv. zlodušići, bajkovita bića koja nisu ni životinje ni ljudi. Zlodušići mame sestre svojim sočnim voćem koje prodaju na sajmištu. Laura podlegne iskušenju i voće plaća uvojkom svoje zlatne kose.

Nakon što otkrije da primamljujuće voće ima negativne posljedice za Lauru, Lizzie se žrtvuje, herojski se suprotstavlja zlodušićima i spašava sestru.

Kritičari su ponudili niz interpretacija ove pjesme; očite su religijske konotacije u kojima Laura uzevši zabranjeno voće zapravo počini Evin grijeh, dok se Lizzie pojavljuje kao Isus, žrtvujući se spašava Lauru. Nerijetke su i interpretacije koje inzistiraju na pjesmi kao upozorenju "posrnulim ženama" viktorijanskog doba da se ne prepuste iskušenjima kojima su izložene. Potonjoj u prilog ide i to što je, prema nekim podacima, Rossetti i sama neko vrijeme volontirala u prihvatilištu za prostitutke, čiji je cilj bio zaštititi te žene i vratiti ih na "pravi put".

Rastom utjecaja feminističke kritike 1970-ih godina, javljaju se razna feministička i psihoanalitička čitanja ovog djela te se uočava njegov subverzivni karakter.

Sajmište zlodušića počelo se tako čitati kao izraz Rossettine feminističke politike, kao pjesma o odnosu ženske seksualnosti spram društvenih normi viktorijanskog doba. Drugi pak ovo djelo vide kao kritiku viktorijanskog poimanja braka i potrebu za drugačijim društvenim ustrojem. Značajno je svakako i to da u pjesmi uopće nema muških likova (osim zlodušića, no oni nisu ljudska bića), te da je Lizzie do tada jedan od rijetkih ženskih likova u književnosti koji aktivno poduzima herojski čin.

Ovakav interes za Rossettin književni rad rezultirao je konačnim uvrštavanjem pjesnikinje u književni kanon; M. H. Abrams dodaje Sajmište zlodušića Nortonovoj antologiji engleske književnosti, što predstavlja svojevrstan pokušaj iskupljenja za dotadašnje zanemarivanje žena u književnosti.

1979. objavljen je prvi svezak Rossettinih sabranih djela, a već 1984. neke antologije proglašavaju Christinu Rossetti jednom od najvrednijih i najmodernijih viktorijanskih pjesnika, kakav je ugled prati i do danas.

Zadnja izmjena: 01-12-2017 @ 11:29