Audre Lorde - Transformacija šutnje u jezik i akciju

"Kada se usudim biti moćna, kada se usudim koristiti svoju snagu u službi svoje vizije, tada postaje sve manje važno bojim li se."

Sama je sebe nazivala crnkinjom, lezbijkom, majkom, ratnicom i pjesnikinjom. Svoj je život posvetila strasnoj borbi protiv rasizma, seksizma i homofobije. Ona je Audrey Geraldine Lorde.

Rođena je 18. veljače 1934 u New Yorku kao najmlađe dijete u obitelji doseljenika s Grenade. Bila je kratkovidna do zakonske granice sljepoće, ali je pisati i čitati naučila već u četvrtoj godini. Još kao dijete odbacila je "y" iz svog imena jer joj se sviđala simetrija koju je ono time dobilo. Pjesme je počela pisati već s 12 godina, a prvu pjesmu objavila je još kao tinejdžerka u časopisu Seventeen.

"Izražavala sam se poezijom. Čitala bih i pamtila pjesme. Kada bi me netko pitao što mislim ili što mi se jučer dogodilo, recitirala bih pjesmu u kojoj je bio stih s kojim sam se poistovjetila. Doslovno sam komunicirala poezijom. Kada nisam mogla naći pjesme da izrazim ono što sam osjećala, počela sam pisati vlastitu poeziju", kasnije se prisjećala Lorde.

Tijekom studija knjižničarstva od 1954. do 1959. godine radila je kao radnica u tvornici, socijalna radnica, tehničarka na rendgenu, ali i kao ghost writer. Kasnije je radila kao knjižničarka, a zatim i kao profesorica engleskog. 

1960-e bile su za Lorde turbulentne emotivno i politički. 1962. vjenčala se s bijelim gay odvjetnikom, rodila dvoje djece i razvela se 1970. Dvije godine prije razvoda upoznala je Frances Clayton, profesoricu psihologije s kojom je bila u vezi do 1989. Iako joj nije bila vjerna, Lorde je Clayton bila odana; s njom po prvi put živjela otvoreno kao lezbijka i odgajala djecu.

Živjele su na Staten Islandu gdje su su isprva bile izložene rasističkim i homofobičnim napadima. Clayton je postala kućanica kako bi podržala Lorde koja se s vremenom mogla uzdržavati samo pisanjem. Njihova veza opisana je u knjizi Rodgera Streitmattera Outlaw Marriages - The Hidden Histories of Fifteen Extraordinary Same-Sex Couples.

Tih godina redovito je objavljivala pjesme u raznim antologijama i književnim časopisima.

Kao aktivistica u feminističkom pokretu, proturatnom pokretu i pokretu za  građanska prava, postala je poznata po poeziji kojom izražava ljutnju zbog rasne nepravde, ali i feminističkih problema.

Povremeno je kritizirala crne muškarce zbog njihove uloge u nastavljanju spolne diskriminacije. 

"Jedno ugnjetavanje ne opravdava drugo," govorila je.

Kasnije se sukobila i s bijelim feministkinjama. Smatrala je da dobar dio bijelih feministkinja pomaže ugnjetavanje crnkinja time što ne priznaje razlike među ženama i njihovim iskustvima. Ovo je dovelo do bijesne prepiske s Mary Daly, radikalnom feminsitkinjom i lezbijkom.

"Ono što nas dijeli nisu naše razlike, već naša nesposobnost da prepoznamo, prihvatimo i slavimo te iste razlike", jednom je napisala.

Smatrala je da su klasa, rasa, dob, spol i zdravlje bitni za žensko iskustvo. Fokus je možda stavljen na spolne razlike, ali vjerovala je da su i druge navedene razlike važne.

Godine 1984. izdana je zbirka Sister Outsider: Essays & Speeches koja se smatra lektirom feminizma. U tim esejima istražila je strah i mržnju između različitih grupa društva i izazov ujedinjenja različitih grupa žena.

Zbirka sadrži i njen esej Uses of the Erotic: The Erotic as Power koji vidi lezbijsku svijest kao točku odmaka od drugih načina poimanja i u kojem kaže da je ona apsolutno prepoznavanje erotičnosti, dalje od seksualnog konteksta.

Zadnjih 14 godina svog života bolovala je od raka dojke, a borbu s bolesti i osjećaje prema saznanju da se smrt možda bliži opisala je u svom prvom proznom djelu The Cancer Journals. Iskustvo bolesti naučilo ju je važnosti vidljivosti. Shvatila je da cilj njenog pisanja nije riješiti se tereta proživljavanja iskustva, već podučiti druge preko svojih iskustava.

"Preživljavanje je samo jedan dio zadataka, drugi dio je podučavanje“, rekla je.

Zadnje godine provela je s partnericom Gloriom I.Joseph s kojom se upoznala ranih osamdesetih kada je postala aktivistica u pokretu protiv apartheida i aktivna u organizaciji Sisters in support of Sister in South Africa, koju je Joseph osnovala. Umrla je u St.Croixu 1992. od raka jetre.

Kratko prije smrti u afričkoj ceremoniji imenovanja uzela je ime Gamba Adisa koje znači "ratnica" i "ona koja objavljuje svoje značenje". Pjesnikinja Margaret E. Cronin napisala je nakon njene smrti:

When Audre spoke

She summoned Earth and Sky

Fierce

Her tongue a ringing bell,

Yes

Thunderclap of words

Zadnja izmjena: 16-02-2018 @ 12:45