Tilda Swinton - Androgina filmska muza

Osjećati se kao alien, za ovu je glumicu zona udobnosti. Oduvijek isijavajući onosvjetsku auru, markantna fizička obilježja, gotovo proziran ten, prodorne oči i androgini izgled obilježili su njezinu karijeru te je pretvorili u svojevrsni estetski fenomen filmskog svijeta. Umjesto da se opire, glumica je nonšalantno prigrlila svoje specifičnosti izjavljujući kako nikad nije razumjela što to znači da je drugačija: “Drugačija od čega?”

Možda je upravo iskustvo androginog izgleda i činjenica da su je tokom čitavog života zamijenjivali za muškarca, oblikovala Swintonin interes za spol, rod, način na koji identificiramo sami sebe te način na koji se prilagođavamo tuđim očekivanjima o vlastitom identitetu.

Tilda Swinton je rođena 1960. godine u Londonu, no za sebe ističe da je Škotkinja budući da potječe iz plemenite škotske obitelji čija loza seže do srednjeg vijeka. Njezin je otac Sir John Swinton, general britanske vojske, a majka Judith Balfour, originalno iz Australije, koja je osim Tilde odgojila i 3 sina.

Tilda u filmu ''Wittgenstein'' Dereka Jarmana

Tilda je pohađala čak 3 privatne škole, a 1983. diplomirala je društvene i političke znanosti na Cambridgeu. Zanimljivo je spomenuti kako je tijekom studija bila član komunističke partije Velike Britanije, a kasnije se priključila škotskoj socijalističkoj stranci.

Tijekom studija Swinton je postala članica kazališta Traverse u Edinburghu, te Royal Shakespeare Company te je, kako kaže,  imala vrlo ambivalentan odnos prema kazalištu i u tom je razdoblju shvatila da ne želi biti glumica, a i sada tvrdi kako je svaki njezin filmski projekt ujedno i posljednji:

“Kada čujem kako drugi glumci pričaju o svom životu i svom pristupu radu, osjećam da se to ne odnosi na mene.”

No, sredinom 80-ih upoznala je filmskog redatelja Derek Jarmana s kojim jednom započeti razgovor nije prestao sve do njegove smrti 1994. Postali su vrlo dobri prijatelji i tijekom 8 godina surađivali zajedno na 7 filmskih projekata među kojima je i War Requiem (1989.), film bez dijaloga u kojem je glumila uz Laurence Oliviera.

Tilda u filmu ''The Last of Englan'' Dereka Jarmana

Ironično, iz razdoblja obilježenog njihovom suradnjom, film koji je glumicu učinio šire zapaženom jest Orlando redateljice Sally Potter, ekranizacija romana Virginie Woolf koja istražuje mogućnost spoznaje kroz iskustva mladog plemića kojem je podaren vječni život.

Prolazeći kroz stoljeća kao muškarac, Orlando biva zasićen i zgađen nad načinom na koji muškarci razmišljaju i bivaju u svijetu, te nastavlja svoje putovanje kao žena, te tako njegova potraga zadobiva cjelovitost.

Pronalaskom zaboravljene potrebe čovječanstva za androginošću kao ključem sreće, film nadograđuje knjigu na način koji bi po svoj prilici učinila i Woolf da je živjela u drugom vremenu.

Za Swinton je ova uloga bila prilika da istraži pitanja rodne reprezentacije na velikom platnu koja su je zaokupljala i u privatnom životu. Prilikom izlaska filma referirala se na francusku umjetnicu iz 20-ih Claude Cahun:

“Ona se poigravala neograničenošću androgine geste za koju sam oduvijek bila zainteresirana.”

Tilda u filmu ''Orlando'' Sally Potter

Za druge je postala muza, glumica koja nikad nije bila na audiciji za ulogu, osim ležernog sastanka sa braćom Cohen za film Burn After Reading. Filmaši poput Wes Andersona tražili su upravo nju te koristili bilo kakvu izliku da je zainteresiraju za svoj projekt. Tako je naposlijetku prihvatila ulogu starice u The Grand Budapest Hotel (2014.) Surađivala je i sa Jimom Jarmuschem u vampirskom filmu Only Lovers Left Alive (2012.) za koji je nekoliko dijaloga napisala sama, a redatelj nije skrivao svoje divljenje prema glumici u javnosti.

Swinton je 2007. godine primila Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu Michael Clayton, a poslijednjih se godina sve više  primiče  mainstream projektima poput Narnijskih kronika u kojima glumi legendarnu Bijelu Vješticu Jadis.

Tilda u filmu ''Only Lovers Left Alive'' Jima Jarmuscha

Osim filma, neposredno nakon smrti prijatelja i partnera Jarmana, sudjelovala je u stvaranju i izvođenju performasa The Maybe (1995.) sa producenticom Joannom Scanlan, surađivala je sa modnim dizajnerima Viktor & Rolf na modnoj reviji na kojoj su svi modeli izgledali kao njezine kopije, te se pojavila u glazbenom spotu grupe Orbital za The Box.

2008. godine osnovala je filmski festival Ballerina Ballroom Cinema of Dreams u Škotskoj, a iduće godine je sudjelovala u projektu pokretnog kina kroz zabačene škotske krajolike u sklopu nezavisnog putujućeg filmskog festivala natovarenog na kamion.

Tilda u filmu ''We Need To Talk About Kevin'' Antonia Camposa

2013. je glumila suprugu Davida Bowieja u promotivnom videu za pjesmu The Stars (Are Out Tonight) što je za Swinton značilo ostvarenje dječačkog sna. Upravo je Bowieja glumica spominjala kao zaslužnog za prevazilaženje njezinih tinjdžerskih nesigurnosti u vezi izgleda. Njegov je prvi album kupila sa 13 godina kada ga nije imala na čemu slušati:

“Nisam ga kupila zbog glazbe, već zbog covera. Bila sam privučena slikom. Bio mi je toliko nalik, mogao je biti moj rođak. Izgledao je kao da dolazi sa iste planete kao i ja i to je za mene bila velika utjeha...uvijek mi se činilo da smo rođaci iako ga nisam nikad upoznala.”

U privatnom životu Swinton se drži podalje hollywoodskog glamura, ne posjeduje televizor te uživa u prirodi Škotske sa svojim blizancima i partnerom Sandrom Koppom.

Otac njezine djece, John Byrne, neko je vrijeme živio zajedno s njima, a na razna nagađanja medija o nekonvencionalnoj prirodi njihove veze glumica se nikad nije previše obazirala izjavljujući kako su sretna obitelj koja najviše od svega voli zajedno skakati i plesati po kuhinji: jedina aktivnost koja nije za oči javnosti.

Tilda u filmu ''Grand Budapest Hotel'' Wesa Andersona

 

 

 

Zadnja izmjena: 03-11-2017 @ 09:45