Jessica Lange - Opsesija mističnim i tragičnim likovima u filmu i fotografiji

Tijekom svoje četrdesetogodišnje holivudske karijere Jessica Lange bila je jedna od rijetkih glumica glumica koja je u životu jako dobro znala sortirati prioritete i ostati vjerodostojna sebi i svojim ciljevima, unatoč pritisku koji filmska industrija često vrši nad ženama u tom poslu.

Rođena je 20. travnja 1949. godine u Minnesoti, odrastajući uz dvije starije sestre, mlađeg brata, majku kućanicu i vrlo strogog oca učitelja, radi čijeg je posla cijela obitelj vrlo često selila u gradove diljem zemlje, dok se konačno nisu stacionirali u njenom rodnom gradu Cloquetu.

Karijeru je izgradila samostalno, radivši u New Yorku kao konobarica te paralelno razvijajući karijeru modela i glumice. Ono što je ljudima manje poznato je da je Lange prvotno 1967. godine studirala fotografiju na Sveučilištu u Minnesoti, od koje je odustala kako bi u društvu s tadašnjim partnerom, španjolskim fotografom Pacom Grandeom putovala po Europi.

U tom je periodu upoznala velik broj boema/ki, umjetnika/ca i fotografa/kinja, a sama je pohađala školu za mimičare/ke. Međutim, boemski život nije bio nešto što ju je u potpunosti zadovoljavalo, pa se vratila u New York kako bi se posvetila svojoj prvoj strasti, glumi i ostvarila svoje snove.

U mnogim intervjuima Lange je isticala kako je gluma njezin način bijega od stvarnosti. Iako je po prirodi sramežljiva, što je vrlo atipično za nekoga tko se želi baviti glumom i dobar dio dana provodi ispred kamera, njoj se gluma svidjela upravo zbog toga što prihvaćanjem uloge izlazi iz vlastitog identiteta.

Prva uloga koja joj je priskrbila pažnju kritičara bila je ona u remake-u King Konga 1976., a zbog nje se već na samom početku karijere našla u poziciji glumice koju doživljavaju samo kao 'priglupu plavušu'. Ipak, publika ju je zavoljela i njezina je karijera od tog trenutka krenula uzlaznom putanjom. Godine 1981. dobila je glavnu ulogu u noir filmu Poštar uvijek zvoni dvaput u kojemu je glumila s Jackom Nicholsonom i ta joj je uloga širom otvorila vrata Hollywooda. Već je 1983. ulogom Julie Nichols u filmu Tootsie osvojila svog prvog Oscara i postala jedna od najtraženijih glumica u Hollywoodu.

Ipak, Lange je u svojoj karijeri najviše voljela birati uloge kroz koje je imala priliku proživjeti i izbaciti depresivna stanja i osjećaj ludila koji su je ponekad progonili, a demoni s kojima se privatno borila pomogli su joj da kroz karijeru gradi snažne likove. Neki od najupečatljivijih likova prožeti su zato mistikom, tamom i određenom notom tragedije. 1982. odigrala je glavnu ulogu u biografskom filmu o Frances Farmer, poznatoj glumici čija je karijera prekinuta 40-ih godina nakon što je hospitalizirana zbog paranoidne shizofrenije, 1994. tumačila je ulogu mentalno nestabilne Carly u filmu Blue Sky, za koju je dobila i drugog Oscara, a ove je godine u ožujku na Broadwayu u izvedbi drame 'Long Day's Journey into Night' iz 1956. odigrala ulogu ovisnice o morfiju Mary Tyrone.

U intervjuu za Global Fashion Report izjavila je kako nije zainteresirana za uloge koje su površne i mlake, jer joj je potrebno previše truda i rada da ih izgradi, već radije bira zahtjevnije i veće uloge koje osobno smatra lakšima za izvedbu.

Nakon gotovo 30 godina glumačke karijere,  odlučila se posvetiti svojoj mladenačkoj strasti koju je oživjela 90-ih godina kada joj je tadašnji partner Sam Shepard poklonio Leica M6 fotoaparat s kojim je ponovno počela fotografirati. U njujorškoj Galeriji Howard Greenberg, 2008. godine održana je i njezina prva samostalna fotografska izložba.

Iste je godine izdala i knjigu fotografija 50 Photographs čiji je predgovor napisala Patti Smith, a knjiga je rasprodana samo dva tjedna nakon izdavanja.

Knjiga sadrži crno bijele fotografije koje je snimala u proteklih 20 godina putujući po Meksiku i SAD-u. Lange svoje modele nikada ne snima po dogovoru, već fotografira trenutke koji joj se čine neuhvatljivima izvan spontanih momenata te uvijek koristi isključivo prirodno svijetlo, zbog čega su noćne fotografije vrlo visoko rasterizirane. Također u nazive svojih fotografija nikada ne stavlja godinu, već za nazive koristi isključivo imena lokacija na kojima su fotografije snimljene, što im daje dodatnu bezvremensku notu.

Često fotografira na otvorenome, jer ističe kako joj izuzetno nedostaje život koji je imala izvan velikog grada, prije nego što je došla živjeti u New York. Lica koja izlaze iz mračnih interijera na vanjsko svijetlo, tračnice koje nestaju daleko u horizontu ili ljudi koji leže u travi česti su motivi koji u njezinim fotografijama izazivaju određenu količinu sentimenta i nostalgije.

„Definitivno sam privučena dozi mističnosti u fotografiji. Volim stvari koje nisu objašnjene i očite. Volim pogledati u fotografiju i znati da je na njoj postoji nešto skriveno.“

Osim glumačke i fotografske karijere, imala se prilike okušati i u polju glazbe te se glazbenoj industriji predstavila 2009. godine nakon što je snimila nekoliko pjesama za film Grey Gardens. Također je snimila i nekoliko prepjeva za seriju American Horror Story u kojoj tumači jednu od glavnih uloga, a među kojima se posebo ističu obrade Bowieve pjesme 'Life on Mars' i pjesme Lane Del Ray 'Gods & Monsters'.

Uza sve to, uspjela je pronaći vremena i za humantirani rad, pa tako trenutno djeluje kao UNICEF-ova ambasadorica dobre volje u borbi protiv HIV-a i AIDS-a za Demokratsku Republiku Kongo i Rusiju. Angažirana je i politički, kao velika pobornica protiv rata u Iraku.

 

Zadnja izmjena: 19-04-2017 @ 13:27