Tekstovi s ključnom riječi: književnost

Moderata Fonte: Renesansna književnica i feministkinja ispred svoga vremena

Zar zaista vjerujete da je sve čemu nas povijest uči o muškarcima i ženama istina? Morate imati na umu kako povijest pišu muškarci, koji istinu govore jedino slučajno.


Iako bi se ova rečenica dobro uklopila u neki suvremeni blog, napisala ju je renesansna književnica Moderata Fonte, pravim imenom Modesta Pozzo, u filozofskom dijalogu Il Merito Delle Donne (Vrijednost žena). Praktički zaboravljeno do osamdesetih godina 20. stoljeća, danas se to djelo smatra klasikom rane feminističke misli, na tragu Grada žena Christine de Pizan ili Obrane ženskih prava Mary Wollstonecraft.

Dorothy L. Sayers - Život ispunjen kontradikcijama

Spisateljica Dorothy L. Sayers proslavila se serijom romana o Lordu Peteru Wimseyju, aristokratu koji iz dosade rješava zločine, i time postala, uz Agathu Christie, najpoznatijom predstavnicom zlatnog doba detektivskog romana. Sama je, međutim, svojim najboljim djelom smatrala prijevod Danteova Pakla.

Rođena 1893. u Oxfordu, Dorothy L. Sayers bila je kći ravnatelja tamošnje Christ Church Cathedral School, Harryja Sayersa, a otac joj se pobrinuo da od malih nogu uči latinski i francuski. Ljubav prema jezicima odvela ju je 1915. godine na studij modernih jezika i srednjovjekovne književnosti na Sveučilištu u Oxfordu, a uskoro objavljuje i prvu zbirku poezije. Premda je studij završila s pohvalama tri godine poslije, diplomu nije dobila. Naime, Sveučilište u Oxfordu tek ih je 1920. počelo izdavati ženama pa je Dorothy tek tada doživjela službeno priznanje svog rada.

Preminula književnica Daša Drndić

Noćas je nakon teške bolesti u hospiciju u Rijeci umrla nagrađivana hrvatska književnica Daša Drndić, javlja Hrvatsko društvo pisaca.

"U svojim djelima i rijetkim ali odabranim javnim nastupima književnica Daša Drndić upozorava, ne šuti, oštra je i voli kopati po nezgodnim temama. Bilo da je riječ o nepreležanom i akutnom fašizmu što ga krije povijest, ali i sadašnjost na ovim prostorima ili diktaturi ljepote i mladosti koje propagira liberalni kapitalizam, a tema je njenog novog romana Belladonna, Daša nemorno ljušti slojeve apsurda i nepravdi koje dotiču egzistenciju suvremenog čovjeka," napisala je Antonela Marušić u svom intervjuu s Dašom Drndić.

Tribina Razotkrivanje sa Slavenkom Drakulić

Zašto su danas, u suvremenom društvu koje ruši sve tabue, samo starost i starenje teme o kojima je gotovo zabranjeno govoriti? Postajemo li sa starošću nevidljivi, što se događa s našim tijelima, s našim odnosom prema drugima i, još važnije, odnosom drugih prema nama? Mreže koje pletemo cijeloga života odjednom postaju tanke i krhke.

Na tribini Razotkrivanje u ponedjeljak, 11. lipnja u 19h u Muzeju za umjetnost i obrt, predstavlja se knjiga priča Slavenke Drakulić “Nevidljiva žena”, koja pripovijeda o međuljudskim odnosima, o relacijama između roditelja i djece, o odlascima, nestancima, zaboravnosti, bolesti, sramu i boli, o najdubljim osjećajima o kojima se ne usuđujemo progovarati.

  • u rubrici najave

Nobelovka Herta Müller nova gošća Filozofskog teatra

Filozofski teatar u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu u nedjelju, 27. svibnja 2018. godine ugošćuje slavnu književnicu i nobelovku Hertu Müller.

Herta Müller rodila se u Rumunjskoj 1953., u Nitzkydorfu, selu u pokrajini Banat. U Temišvaru studira njemački i rumunjski jezik s književnošću. U vrijeme zloglasne Ceausescuove diktature zalaže se za slobodu govora, a već s prvim knjigama ima problema s cenzorima. Nedugo nakon toga otpuštena je s mjesta prevoditeljice u tvornici, jer je odbila suradnju s rumunjskom tajnom službom. Kako joj je zbog kritike diktature uskoro zabranjeno objavljivanje u Rumunjskoj, 1987. emigrira u Berlin gdje živi i danas. Njezin se angažman nastavio i na Zapadu pa se tako ispisala iz Njemačkoga PEN-a jer nije htjela biti u istom društvu s piscima iz bivšeg DDR-a koji su surađivali s tajnim službama.

  • u rubrici najave

Šezdeset i devet godina sa sjenom: Život kao vrhunska literatura

Bio je siječanj 2010. godine i vratila sam se s plodonosne istraživačke stipendije u Berlinu, puna dojmova i pročitane literature, zadovoljna što sam suzila temu doktorata. Proučavat ću dnevnike kao književnost, objavljene dnevnike, i to dnevnike njemačkih književnica, profesionalnih autorica i intelektualki. U tom sam siječnju 2010. upoznala Mariju, koju je zanimalo isto, ali posve suprotno: dnevnici kao i mene, ali neobjavljeni i neuređeni, intelektualki, da, ali ne jezično i kulturno udaljenih, već onih naših, ovdje i sada. I što je najvažnije, ona je iz dnevničkih zapisa htjela čitati njihov život, a ne, poput mene, postulirati da je pisanje o životu literatura.

Osam godina, dva doktorata i dvije objavljene knjige o ženskim dnevnicima poslije, na stolu preda mnom je ukoričeni izbor iz dnevnika Divne Zečević, koji je Marija Ott Franolić izabrala kao okosnicu svoga rada dugog gotovo desetljeće, i koji je kroz mnogobrojne diskusije o ženskim dnevnicima i životima i mene pratio, u životu i u radu – razmrvljen, fragmentaran, i sad napokon cjelovit. Ali samo zato što je zaokružen lijepim ljubičastim koricama.

  • u rubrici Kultura
Subscribe to this RSS feed