Izložba "SEE New Perspectives: Iz ugla fotografa s Balkana" koja je trenutno u tijeku u Galeriji Karas predstavlja radove petnaestero talentiranih fotografa iz Jugoistočne Europe, odabranih za sudjelovanje na master klasi za profesionalne fotografe, koju su tijekom 2010. godine pokrenuli Organizacija World Press Photo i Fondacija Robert Bosch Stiftung.

Nakon master klase, od fotografa se tražilo da naprave foto-priče o aktualnom stanju u svojoj regiji. Cilj je bio prikazati jednu novu lokalnu i regionalnu stvarnost, te potaknuti "nove poglede" na Jugoistočnu Europu. Konačne verzije foto-priča predstavljaju zapis o životu na Balkanu tijekom 2010. i 2011. godine. Teme se kreću od radnika koji putuju između Francuske i Rumunjske, preko bračnih posrednika u ruralnim dijelovima Srbije, do međunarodnih ambicija jedne mlade prvakinje u hrvanju u Bugarskoj.

U Galeriji Karas trenutno je u tijeku izložba mlade hrvatske umjetnice Martine Grlić, Tvornica.  Izložba se sastoji od nekoliko slika velikog formata, a prizori su preuzeti iz arhivskih fotografija iz nekih od najvećih tvornica bivše države (Jadran, Koka, Jugoplastika, Podravka i RIZ), iz vremena kada su se rad i figura radnika idealizirali.

Osnovna namjena tih fotografija bila je afirmacija radnog elana i veličanje uznapredovale industrijalizacije, iako, mora se priznati, radnice ne djeluju osobito sretno na njima. Rezultat odabira tehnike (slika prema fotografiji) su monokromatske slike izraženog kontrasta koje leže na varljivoj granici između fotografskog realizma i slikarske interpretacije zbog naglašenog zamućenja i pomjerenog fokusa.

Jelena Bando je mlada hrvatska slikarica i ilustratorica iz Zagreba, koja trenutačno živi i radi u Parizu.

Još od 2008. aktivno izlaže na samostalnim i grupnim izložbama, a diplomirala je 2012. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Matka Vekića na Nastavničkom odsjeku, smjer slikarstvo. Prošlu godinu provela je u Berlinu, gdje je radila kao asistentica slikaru Lovri Artukoviću. U veljači ove godine organizirala je izložbu 36 MOUNTAINS u Greti, a ilustracije su joj predstavljene u nedavno objavljenom online časopisu Frrresh.

U zagrebačkoj Galeriji Inkubator Jelena trenutno predstavlja svoje radove na izložbi In search of the perfect lover (12.4.–3.5.), a riječ je o ciklusu portreta nastalih u mediju crteža na paus papiru, crteža na keramičkim površinama i oslikanih drvenih pločica.

„Portret mladu autoricu zanima na onoj sadržajnoj razini, gdje je ključni element takve vrste likovnoga prikaza – komunikacija, odnosno, propitivanje iste. Naime, formalna sastavnica gotovo svih ovdje izloženih portreta jest izostanak lica portretirane osobe,“ stoji u predgovoru.

Nikad nisam smatrala Liz Lemon feminističkom ikonom niti sam mislila da 30 Rock ima puno toga za reći o rodnoj politici. Ne sviđaju mi se opsesivne šale o tome kako je Liz ružna/neženstvena/trapava ili opterećena vezama i djecom. Pa ipak, mislim da je riječ o jednoj od najvažnijih, najsmislenijih i najutjecajnijih serija za žene u povijesti televizije iz jednog jednostavnog razloga: bez obzira na pozitivne i negativne strane glasa i estetike serije, to su glas i estetika Tine Fey, i svi to znaju.

Komičarke na televiziji uglavnom se prikazuju kao talentirane izvođačice ili, u najmanju ruku, osobe čiji je senzibilitet prvenstveno pogurao njihove vlastite karijere. One mogu voditi uspješne producentske kuće, poput Mary Tyler Moore i Lucille Ball, a često same produciraju i imaju popriličnu moć nad vlastitim emisijama, poput Roseanne i Cybill Shepherd. No u pravilu nisu poznate kao autorice one vrste komedije koja se ne vrti oko njihovih izvedbi. To ne znači da doista i nisu zaslužne za scenarije – ne mogu si objasniti činjenicu da tako malo ljudi zna tko je Paula Pell – ali obično to nije ono po čemu su se proslavile.

Kako smo doživjeli i to da HINA pod normalno objavljuje vijesti o broju žena u filmskoj industriji, podsjetimo se na brzinu brojki: Žene čine samo 18% svih redatelja, izvršnih producenata, scenarista, montažera i snimatelja u Hollywoodu.  Najviše je producentica (25%) i montažerki (20%), a najmanje snimateljica (2%). Istraživanje je također pokazalo da je na filmovima koje potpisuju  redateljice iza kamera zaposleno više žena nego što je to slučaj kod redatelja.

Kod mainstream filmova, situacija je takva da su od 250 najuspješnijih  holivudskih filmova u 2012. samo su 9% režirale žene, no kod nezavisnog filma situacija je dosta bolja, i žene tu čine 30% (detaljne statistike), a na ovogodišnjem netom završenom Sundanceu, redateljice i redatelji bili su podjednako zastupljeni.

Potaknuta tim veselim činjenicama, krenula sam u potragu za ovogodišnjim potencijalno zanimljivim pokretnim slikama, te naišla na sljedeće filmove i ostala iznenađena velikom prevagom lakih nota.