U knjižnici Bogdana Ogrizovića u četvrtak, 9. svibnja, predstavljena je knjiga Maše Grdešić COSMOPOLITIKA: Kulturalni studiji, feminizam i ženski časopisi, nastala kao rezultat autoričina desetogodišnjeg bavljenja feminističkim kulturalnim studijima i popularnom kulturom.

COSMOPOLITIKA je, s jedne strane, uvod u teorijsko područje feminističkih kulturalnih studija, a s druge nudi čitanje konkretnog proizvoda popularne kulture namijenjenog ženama – hrvatskog izdanja časopisa Cosmopolitan.

Knjigu su predstavili Dean Duda, Lana Pukanić i sama autorica. Dean Duda na samom je početku predstavljanja istaknuo važnost koju ovakav tip knjige ima unutar domaćih proučavanja feminističkih kulturalnih studija, naglasivši kako se dosada ovim tipom problematike nije suvislo bavilo. S obzirom na činjenicu da je knjiga nastajala od 2001. godine, autorica je pratila promjene u strukturi i temama samih ženskih časopisa, kao i ekonomske, političke i ideološke faktore koji su na iste te promjene i utjecali. Upravo zato možemo reći da osim feminističkog i kulturalno-studijskog, COSMOPOLITIKA ima i izvjestan historiografski značaj, naglasio je Duda.

„Bilo koja revolucija koja nešto vrijedi mora obznaniti svoju poruku što je moguće većem broju ljudi.“

Odmah na početku reći ću vam da je knjiga Kako biti žena (Planetopija, 2013.) jednostavno prokleto zabavna. Njena autorica, kritičarka i kolumnistica The Timesa, Caitlin Moran, sama kaže da je željela napisati „zabavnu, ali polemičnu knjigu o feminizmu! Sličnu knjizi The Female Eunuch – no šaleći se na račun svojih gaćica!“ Moran je glasna, vulgarna, izravna i iskrena, vrlo duhovita, ali i ozbiljna kada je to potrebno.

Čitajući kritike knjige, saznala sam da postoji određeni broj, mahom akademski nastrojenih i jako ozbiljnih, feminističkih kritičarki koje humor smatraju štetnim za feminizam! Zapravo, različiti oblici pristupačnijeg ili lite-feminizma često bivaju (previše) olako odbačeni iz nerazumljivih razloga. Primjerice, Julie Bindel (New Statesman) smatra da ako se muškarcima sviđa određena vrsta feminizma, to znači da on ne funkcionira (?!). „Lite-feministkinje,“ piše, „blogaju besmislice o potrebi da se muškarci uključe u naš pokret ... to su privilegirane, sebične, lažne feministkinje.“ Dakle, prema Bindel, muškarcima i zabavnim feministkinjama treba zabraniti pristup feminizmu. Hm.

Seksualna evolucija je sklizak teren. Poput svih sisavaca, ljudi nemaju izbora: za razmnožavanje nam je jednostavno nužan seks. No u brojnim kulturama postoje mitovi o djevojkama koje su zatrudnjele bez pomoći muškarca, dok u prirodi postoji više životinjskih vrsta – poput morskih pasa ili komodo zmajeva – koje su pronašle način razmnožavanja bez seksa.

Britanska biologinja i spisateljica Aarathi Prasad održala je u Zagrebu predavanje naslovljeno Desperately seeking a virgin birth u utorak, 23. travnja u sklopu Festivala znanosti. U svojoj knjizi Like a virgin – how science is redesigning the rules of sex bavi se ne-seksualnim oblicima razmnožavanja kod životinja, pitajući se kako bi se oni, pomoću reproduktivne biologije, mogli primijeniti na ljudima.

Uvod u feminističku književnu kritiku Lade Čale Feldman i Ane Tomljenović zamišljen je, kako su i same u uvodu naglasile, kao priručnik od kojeg se ne očekuju svi detalji i finese neke teorijske diskusije, ali se pretpostavlja da upućuje u sve bitno – svoj predmet i metode, ključne termine i pravce, kao i imena koja su u toj diskusiji sudjelovala.

Autorice ne slijede povijesni razvoj feminističke misli i pravaca, već se u pojedinim poglavljima koncentriraju na specifične probleme kojima se feministička kritika bavila – na samu instituciju književnosti, žanrovsku hijerarhiju, psihoanalizu, problem reprezentacije i slično. Iako knjiga jest zamišljena kao uvod, na trenutke ipak računa na čitatelja s određenim književnoteorijskim, psihoanalitičkim ili filozofskim predznanjem. Upravo zato odabrala sam dijelove knjige koji ocrtavaju njene temeljne ideje, odnosno upućuju na aktualne probleme feminističke književne kritike, kao i one koji su mi se učinili posebno zanimljivima, a koji se tiču ponajviše popularne kulture, i to s ciljem da popularizacijom jednog teorijskog teksta možda gdjekoga dodatno zaintrigiram i potaknem na čitanje.