Hrvatska se voli i Prideom!

Foto: HINA Foto: HINA

U Zagrebu je jučer pod sloganom „Još Hrvatska ni' propala“ održana 15. Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji koja je okupila oko deset tisuća ljudi. Ovogodišnji je slogan refren nekadašnje domoljubne budnice Ljudevita Gaja kojim se željelo naglasiti otpor i bunt spram neokonzervativne desnice koja trenutno guši hrvatsko društvo.

Ove je godine glavni motiv povorke ponosa bila sloboda, a povorku su podržale brojne udruge poput Oraha, Roda, Radničke Fronte ali i političara/ki i slavnih osoba poput Vesne Pusić, Gordane Sobol, Anke Mrak Taritaš, Ranka Ostojića, Mirele Holy, Bojana Glavaševića, Danijele Trbović i Severine.

Na samom početku kolone našla se LGBTIQ zastava koju su vandali nekoliko dana ranije zapalili na samom Trgu bana Josipa Jelačića. Upravo su ovaj vandalski čin organizatori/ce Pridea istaknuli/e kao gorući dokaz kulture isključivosti koju provodi aktualna vlast, koju polako ali sigurno prepoznaje čitav svijet.

Organizatori/ce Pride u govoru koje su održali ispred Mimare, gdje je i započelo okupljanje povorke, istaknuli su kako Pride nije događaj koji se zalaže isključivo za LGBTIQ prava, već za prava svih građana i građanki.

Sudionici/e Pridea raznim su transparentima poručili/e da među ostalim podržavaju Kurikularnu reformu, Zdravstveni i građanski odgoj u školama te uvođenje šestosatnog radnog vremena. Neki od tekstova i poruka transparenata kao i svake godine bili su duhoviti komentari društveno-političke zbilje, a neki motivirani skandaloznim izjavama desnice iz javne sfere.

‘Ljubav za sve’ – LGBTIQ zajednica; ‘Nek crknu’ – Bernardica Juretić
O lijepa, o draga, o slatka slobodo!
Mržnja nije obiteljska vrijednost!
Pederska internacionala protiv granica i kapitala

Foto: HINA

Po dolasku u Park Ribnjak sudionike/ce Pridea je dočekao bend Elemental, čiji su članovi/ice pjesmama poput ‘Sunce hvala ti što si izašlo za mene’ I ‘Goli I bosi’ pozdravilie sudionike/ce Pridea i izrazili sreću zbog podizanja pozitivne energije među publikom. Simbolično je bilo što su za posljednju pjesmu izabrali ‘Oni dolaze’ na kraju koje je Luka Tralić Shot poručio kako se nada da ćemo uskoro moći pjevati ‘Oni odlaze’ apelirajući na konačan pad Vlade. 

Tradicionalno su volonteri/ke Pridea održali govore, koji su ovoga puta bili prilično direktni i žestoki, a među njima se posebno isticao govor srednjoškolca koji je okupljenima poručio kako LGBTIQ maloljetnici u školama trpe diskriminaciju, što je problem kojim se javno školstvo ne bavi već godinama, unatoč sve većem porastu međuvršnjačkog nasilja.

Nakon Elementala, cijeli se Ribnjak rasplesao uz instrumentalno vizuali kolektiv ABOP (After je bolji od partija) uz čije su se ritmove vijorile zastave, osmjesi, sise i suludi plesni pokreti.

Ovaj Pride možda nije bio brojčano najveći, ali je svakako bio najšareniji do sada. I nije njegova raznovrsnost počivala samo na šljokicama, balonima i transparentima, već na ljudima koji su ga došli podržati iz osobno drugačijih razloga i poriva. Pride je prestao biti događaj kojemu se veseli isključivo LGBTIQ zajednica, već je dokazao da je u nekoliko prethodnih godina uspio ujediniti udruge, ali i političke stranke kojima su ljudska prava u glavnom području djelovanja.

Osim toga, na Pride je došlo puno podržavatelja/ica iz drugih gradova, a posebno se angažirao projektni tim Rijeka 2020. Europske prijestolnice kulture, koja je unajmljenim autobusom dostavila šareni Torpedo s porukom podrške “Iz Rijeke s ljubavlju”.

LGBTIQ skupina oduvijek je osjetljiva, marginalizirana skupina i kao takva se u posljednjih 15 godina naučila barem jednom godišnje, podržavajući Povorku ponosa boriti I zalagati za svoja osnovna ljudska prava. Od svojih smo sugrađana/ki barem jednom godišnje zahtijevali prihvaćanje, toleranciju i poštovanje koje je za mnoge pripadnice LGBTIQ zajednice izostajalo tokom cijele godine.

Naučili/e smo se da kontinuitetom organiziranih povorki i dijalogom koji su iste otvarale u javnosti možemo polako ali učinkovito utjecati na senzibilizaciju javnosti po pitanju LGBTIQ tema. Upravo je taj osjećaj 'društvene nepravde' bio razlog zbog kojeg su se članovi LGBTIQ zajednice od samih početaka aktivirali/e u svim ostalim prosvjedima koje su ideološki, politički ili humanistički smatrali/e važni za razvoj društva. 

Iako Pride već duže vrijeme ima formalnu podršku velikog broja udruga i organizacija, činjenica je da je većina članova/ica tih udruga i organizacija počela podupirati Pride svojim prisustvom tek unazad dvije, tri godine. Ove je godine taj odaziv bio posebno velik jer Pride više nije i ne mora biti isključivo borba za LGBTIQ prava, već je postao jasna poruka svim građanima i građankama Hrvatske da imaju pravo zahtijevati svoja prava.

Piše: Emina Hermann

Zadnja izmjena: 12-06-2016 @ 16:13