Javna rasprava o Istanbulskoj konvenciji - klonovi napadaju

Podsjećamo, javno savjetovanje o nacrtu prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija) otvoreno je početkom ovog mjeseca, a traje do 3. kolovoza 2017.

Cilj Zakona o potvrđivanju je potvrđivanje Konvencije kako bi njene odredbe, u smislu članka 141. Ustava RH postale dio pravnog poretka RH, a što će biti i temelj za nadogradnju postojećeg nacionalnog zakonodavstva kojima se štite žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji, unaprjeđenje međunarodne suradnje u području zaštite prava žrtava nasilja te učinkovitiju pomoć i zaštitu žrtava.

Države koje su ratificirale Konvenciju obvezale su se na poduzimanje konkretnih koraka u borbi protiv seksualnog nasilja i uznemiravanja, silovanja, uhođenja, obiteljskog nasilja, prisilnih brakova i genitalnog sakaćenja žena. Potpisnice Konvencije moraju omogućiti žrtvama seksualnog nasilja pristup uslugama koje bi im pomagale pri oporavku, uključujući pravno i psihološko savjetovanje, financijsku pomoć, obrazovanje, pomoć pri pronalasku mjesta za stanovanje i pri zapošljavanju. Isto tako, moraju otvoriti dovoljan broj odgovarajućih i lako dostupnih skloništa kako bi se osigurao siguran smještaj i aktivno pomoglo žrtvama, osobito ženama i djeci.

Europska unija službeno je potpisala Konvenciju 13. lipnja ove godine, čime je poslana jasna politička poruka svim državama da i same to učine.

Prije par mjeseci, povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muižniekis poslao je pismo premijeru Plenkoviću u kojem ga je potaknuo da učini sve kako bi Hrvatska čim prije ratificirala Konvenciju, pri čemu se posebno osvrnuo na pogrešne predoždbe vezane uz koncept roda:

„Neki protivnici Konvencije priznaju da je nasilje prema ženama problem, no žele spriječiti vlade u propitivanju tradicionalnih rodnih uloga i stereotipa, zbog kulturnog uvjerenja da muškarci i žene trebaju  igrati drugačiju ulogu u javnom životu i unutar obitelji. Ovaj pristup ograničava žene na stereotipnu ulogu majki, rađanje i ostanak u okviru doma radi podizanja djece.

Kritičari idu čak toliko daleko da govore kako Istanbulsku konvenciju ne bi trebalo ratificirati zato što bi ugrozila društva utemeljena na tradicionalnim obiteljima. Ovo je pogrešna tvrdnja: sve mjere koje osigurava Istanbulska konvencija osnažuju temelje obitelji te sprečavaju i bore se protiv nasilja, koje je jedan od glavnih uzroka razaranju obitelji.“

Plenković je kazao da su odredbe Istanbulske konvencije uzete u obzir prilikom pripreme nove Nacionalne strategije za zaštitu od obiteljskog nasilja za razdoblje od 2017. do 2022. koja definira mjere na području prevencije, zakonskog okvira i potpore žrtvama nasilja.

Savjetovanje o ovom dokumentu izazvalo je gotovo nezabilježeno uključivanje zainteresiranih građana i građanki, a posebno su se istaknuli upravo oni kojima smeta koncept roda, a koji podržavaju mišljenje udruge U ime obitelji (inače, obiteljaše ćete lako prepoznati po specifićnoj Upotrjebi Hrvatskoga jezik-a).

Stoga pozivamo sve naše čitatelje/ice da se i oni uključe svojim komentarima kako bi se osigurao "prostor pluralizma", a ako niste sigurni zašto biste se uključili, u nastavku donosimo nekoliko komentara koji će, nadamo se, imati motivirajući učinak i potaknuti vas na sudjelovanje.

Ako baš nikako nemate inspiracije, možete se poslužiti komentarom Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI)*, koji donosimo u nastavku:

Istanbulska konvencija predstavlja sveobuhvatan pravni okvir koji može znatno doprinijeti smanjenju svih vrsta nasilja protiv žena. Kako bi ženama bila omogućena zaštita od nasilja i odgovarajuće kažnjavanje počinitelja, konvencija mora biti potvrđena u potpunosti, odnosno bez stavljanja rezervi na pojedine članke. Važnost Konvencije je i u tome što prepoznaje nasilje kao oblik povijesne nejednakosti muškaraca i žena i zato se govori o rodno-uvjetovanom nasilju. Kategorija roda koristi se u društvenim znanostima (jednako kao i kategorije rase, etniciteta, klase i sl.) kao važan „alat“ za kritičku analizu neravnopravnosti i diskriminacije. Razlikovanje kategorija „spola“ i „roda“ ukazuje na činjenicu da ljudi nisu samo biološka već i društvena bića. Stoga se kategorija ‘spola’ odnosi na tjelesne spolne karakteristike koje se u društvu i medicini određuju i pripisuju kao muške ili ženske, dok ‘rod’ podrazumijeva društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute koje neko društvo smatra odgovarajućima za žene i muškarce.

Protivnici Konvencije, a najčešće se radi o klerikalnim i anti-ljudsko pravaškim akterima, opiru se ostvarenju rodne ravnopravnosti jer (neutemeljeno) vjeruju da će tako biti ugrožena tradicionalna obitelj pa u tu svrhu koriste izmišljeni pojam „rodne ideologije“. Ovaj pojam je pojam izmišljen od strane Katoličke crkve i njenih saveznika i pojavljuje se nakon UN-ove konferencije u Kairu 1994. i Pekingu 1995. kada je Katolička crkva doživjela međunarodno priznanje seksualnih i reproduktivnih prava kao ogromnu prepreku pa je tražila globalnu strategiju kojom bi spriječila daljnji napredak na tom području. Manipulirajući osnovnim pojmovima rodne teorije, njihov je cilj ne propitivati i ne mijenjati tradicionalne rodne uloge, odnosno održati i učvrstiti predrasude i različite obrasce ponašanja utemeljene na ideji inferiornosti ili superiornosti jednog od spolova ili na stereotipnim ulogama muškaraca i žena. Ideja da „svatko može izabrati svoj rod i biti muškarac ili žena“ predstavlja vještu manipulaciju i pokušaj derogiranja prava transrodnih osoba. Za osobe čiji se rodni identitet razlikuje od očekivanog za spol koji im je pripisan, kažemo da su transrodne. Pretpostavlja se da se za većinu ljudi rodni identitet podudara s očekivanim za spol koji im je pripisan, što bi, krajnje pojednostavljeno, značilo da osoba koja je rođena kao žensko, osjeća se kao žena i njen rodni identitet je ženski te nema potrebu i ne želi “izabrati” biti muškarac. Nije moguće osobu, bilo pritiskom ili bilo kakvim drugim utjecajem, „pomaknuti“ iz njezina identiteta jer se radi o duboko ukorijenjenom unutarnjem osjećaju sebe.

Nadalje, „rodna ideologija“ koristi se i kao pojam za zastrašivanje i izazivanje osjećaja ugroženosti jer neokonzervativni i klerikalni društveni akteri žele promovirati u javnosti ideju da će Istanbulska konvencija ne samo negirati muškost i ženskost nego će ukinuti spolove, i nametnuti preodgoj djece, odnosno obrazovanje koje nije u skladu sa vjerskim i filozofskim uvjerenjima roditelja a sve to predstavlja zlonamjeran pokušaj plasiranja dezinformacija, netočnih i neznanstvenih tvrdnji te manipulaciju činjenicama. Kako ističe Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, Nils Muižnieks, u suštini Istanbulske konvencije je borba protiv neravnopravnosti, koja se zasniva na borbi protiv rodnih stereotipa i to kroz obrazovanje i jačanje svijesti kao oblika prevencije nasilja u obitelji a sve mjere predviđene konvencijom jačaju obiteljske temelje i veze sprečavanjem i borbom protiv glavnog razloga razaranja obitelji, a to je nasilje.

 

*Uz promjene predložene od strane trans aktivista Trans Mreže Balkan kako bi tekst koristio senzibiliziraniji jezik vezan uz transrodnost.

Zadnja izmjena: 21-07-2017 @ 12:36