Prva tribina Inicijative za feministički FFZG o dobrim i lošim stranama Oktobra iz rodne perspektive

Foto: Inicijativa za feministički Filozofski Foto: Inicijativa za feministički Filozofski

Na Filozofskom fakultetu je u petak 8. prosinca, održana tribina Oktobarska revolucija iz rodne perspektive u organizaciji Inicijative za feministički Filozofski. Na tribini su sudjelovale Andrea Anđelinić (studentica treće godine komparativne književnosti i kroatistike), Mia Gonan (diplomirana povjesničarka umjetnosti i sociologinja) i  doc. dr. sc. Ankica Čakardić (profesorica na Odsjeku za filozofiju), a moderator je bio Ante Andabak.

Prva tribina u organizaciji novonastale Inicijative izazvala je veliki interes, stoga je događanje preseljeno u veću dvoranu koja se brzo popunila, što svjedoči koliko je tema tribine aktualna, a i potrebna.

Anđelinić je odmah na početku svoga izlaganja istaknula kako se ove godine dosta govorilo o Oktobarskoj revoluciji, ali se pritom zanemaruje ženska perspektiva i aktivna uloga žena u revoluciji. U svome izlaganju fokusirala se na aktivnu ulogu žena tijekom revolucije te na ono za što su se izborile: prava, tretman i položaj žena u kasnijem SSSR-u. Naglasila je važnost načina na koji je započela Februarska revolucija, odnosno kada su na Dan žena radnice u Petrogradu napustile tvornice da bi prosvjedovale. „Upravo su žene bile te koje su aktivno povele revoluciju, koje su u pet dana svrgnule carsku vlast u Rusiji i tada im je nova vlada čak dozvolila pravo glasa.“ – kazala je Anđelinić.

Anđelinić je ukratko prikazala povijesni pregled od izbijanja Februarske i Oktobarske revolucije do Staljinova razdoblja, usporedila boljševička postignuća što se tiče uključivanja žena u javnu sferu s kasnijom degradacijom ženskih prava za vrijeme Staljinove partije, koja se vratila promoviranju tradicionalnih rodnih uloga.

Anđelinić je svoje izlaganje završila znakovitim zaključkom: „Teško je govoriti danas o revoluciji bez žena.“

Izlaganje Mije Gonan je bilo više usredotočeno na kritiku Oktobarske revolucije. Gonan smatra da nije bilo dovoljno isključivo raditi samo na oslobađanju žena od tradicionalne obitelji, već je bilo potrebno mijenjati i sam proces proizvodnje. Izrazila je kritički stav prema tadašnjem glorificiranju rada i produktivnosti. Kazala je kako kapitalistička proizvodnja nije dovoljno dovedena u pitanje te posljedično promijenjena. Također, Gonan smatra problematičnim korištenje dihotomije produktivni/neproduktivni rad, te uvriježenost mišljenja da je kućanski rad zapravo neproduktivan.

Naglasila je da je uloga Boljševika bila u velikoj mjeri discipliniranje radništva i njihovo privođenje 'produktivnom' radu. Međutim, nitko, uključujući Radničku opoziciju, nije uspio ponuditi alternativu, a "poraz ruskih proleterki i proletera otvorio je vrata za neviđenu glorifikaciju rada s pozicije koja nema veze s klasnom borbom jer se ustvari radi o poziciji kapitala," zaključila je Gonan.

 

Ankica Čakardić je odmah na početku pohvalila rad Inicijative i dotakla se činjenice da je Inicijativa osnovana upravo na stogodišnjicu Oktobarske revolucije.

 „Mislim da će Filozofski fakultet itekako učiti od inicijative“ – pridodala je. Čakardić se u svom izlaganju referirala na dvije knjige, Emancipation of Women in Russia before and after the Russian Revolution i Revolutionary women in Russia from the 1870s till 1917. Podijelila je svoje izlaganje na četiri podsekcije: kratki socijalno-historijski kontekst Oktobarske revolucije, uloga žena u predrevolucionarnoj Rusiji, o samoj Revoluciji te o pravima izborenima 1917. godina. Naglasila je progresivnost koju je donijela Oktobarska revolucija te važnost posljedičnog pozitivnog pomaka materijalnog i socijalnog položaja žena u Rusiji i izvan nje.

„(…) Taj se reproduktivni motiv, dakle pobuna za kruhom, tzv. bread riots, još jednom nakon Francuske revolucije ponavlja i u Ruskoj. Zašto je to važno istaknuti? Pa zato što i kada Revolucija uspije promijeniti proizvodne odnose, žene i dalje moraju zahtijevati promjene i u uvjetima društvene reprodukcije. Taj ih interes obično tjera na beskompromisnost i istrajnost u klasnoj borbi, zato njihova revolucionarna motivacija nije kratkog daha poput iskre već uporni motor borbe.“ – istaknula je Čakardić.

Iako je tribina bila o revoluciji, okončala je pomalo mlako, jer nažalost nije došlo do neke veće diskusije među sudionicama tribine. Ipak, bitno je naglasiti solidan početak kojim je Inicijativa započela načinjati vrlo bitne teme i tako nagovještavati svoj daljnji razvoj i smjer djelovanja.

 

Piše: Paula Ćaćić

Zadnja izmjena: 19-12-2017 @ 11:15