Prava žena u Hrvatskoj - Kako govoriti o ravnopravnosti uz sustavnu diskriminaciju na svim poljima?

Ženska mreža Hrvatske organizirala je u četvrtak tribinu pod nazivom Stanje ženskih ljudskih prava u Hrvatskoj danas na kojoj je otvorena rasprava o primjedbama i preporukama UN Odbora za uklanjanje diskriminacije žena vezanih uz provedbu Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), te o novoj Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova.

Na tribini je istaknuto kako preporuke UN Odbora CEDAW i UN Odbora za ljudska prava upućene vladi Republike Hrvatske na žalost nisu bile dovoljno vidljive u medijima, a zabrinjava i pad Hrvatske sa 16. na 59. mjesto na ljestvici rodne ravnopravnosti prema analizi Svjetskog gospodarskog foruma.

Također, istaknuto je da se Hrvatska nalazi na dnu ljestvice država po abortusima na zahtjev, što ne ukazuje na to da je u našoj državi abortus neuobičajena praksa, već da se on, uz to što se obavlja ilegalno, često ne registrira kao pobačaj na zahtjev, nego kao medicinski inducirani zbog prevelikog utjecaja katoličke crkve koja ženama nameće reproduktivnu ulogu kao jedinu društveno poželjnu i prihvatljivu, te osude okoline osobito u manjim mjestima.

Sudionice su istaknule i četiri najvažnija polja zabrinutosti u okviru primicanja ženskih ljudskih prava u Hrvatskoj:

- žene su na tržištu rada najviše pogođene ekonomskom krizim, te je u tom smislu zanimljivo da su se uglavnom zavarale tvornice u kojima su većinski radile žene dok su mnoga radna mjesta za muškarce ostala očuvana (npr. Brodogradnja - Kamensko)
- nasilje u obitelji i dalje se pravno ne rješava na način koji bi štitio žene koje prožive obiteljsko nasilje, niti se financira i omogućava rad udrugama koje brinu o ženama žrtvama nasilja, zbog čega je njihovo osamostaljenje i inkluzija u normalan društveni, radni i obiteljski odnos otežana
- politička moć žena i dalje je nedostatna, o čemu govori činjenica o samo 15% žena članica parlementa
- prava žena pripadnica manjinskih skupina ostaju neostvarena, što je vidljivo na primjeru Romkinja koje su u našem društvu marginalizirane, obespravljene i u nemogućnosti stjecanja obrazovanja

Govorilo se i o pravu žena na ekonomsko naslijeđe prilikom rastave braka o čemu javnost u velikoj većini nije informirana. Iako polažu pravo na 50% imovine, žene ne znaju da imaju pravo na podjelu imovine čak i ukoliko u braku nisu bile radno aktivne, jer im društvo nameće mišljenje da se njihov kućanski posao i skrb o djeci ne treba vrednovati koliko i muževljev materijalni doprinos kućanstvu.

Također, postupak raspodjele imovine vodi se odvojeno od postupka rastave braka, te u slučajevima u kojima su žene zatražile raspodjelu imovine čekaju na sudsku odluku i po nekoliko godina.

Na raspravi su sudjelovale mnoge predstavnice civilnog sektora Republike Hrvatske koje su se osvrnule i na dosadašnji rad udruga i organizacija koje se bave pravima žena u RH. U slijedećih par dana pokušati će kroz rasprave i sastanke zajedno doći do zaključaka koji će im omogućiti što efikasnije djelovanje i zagovaranje poboljšanja stanja ženskih prava u RH.

Piše: Emina Hermann

Tekst je objavljen je u sklopu temata 'Rodna prizma za ravnopravnije društvo' koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Pogledajte:

Zadnja izmjena: 27-11-2015 @ 23:51