Kosovski Prizren dobio prvi feministički kolektiv

Putovati autobusom do Prizrena nikada nije bilo preugodno iskustvo. Osim duge vožnje i neželjenih razgovora koje, i da želite, ne možete ignorirati, ono što će vam svakako obilježiti vožnju jest lokalna popularna hip-hop glazba koja trešti iz televizora veličine kutija za cipele. Glazba koju često nazivaju shqip-hop prostor je u kojem su žene obično podcijenjene, svedene na objekte i promatrane kao statusni simboli. Iako su mnogi Kosovci impresionirani repetitivnim i neukusnim rimama, ostali gledaju na ophođenje prema ženama koje se promovira u popularnoj glazbenoj industriji kao otvoren simptom njihove opće diskriminacije u zemlji.

Doista, šetnja Prizrenom nikada ne prestaje biti ugodna - lijepe džamije i crkve, nježna bujica rijeke i djeca koja se smijulje dok se igraju lovice oko Shadervana. Prizren je prekrasan, ali vidljivo zahvaćen patrijarhatom. Kafići su uglavnom popunjeni muškom populacijom, a žene uvečer nestaju s ulica. Ipak, ono što je jednako uzbudljivo no ipak se ne može osjetiti na prvi pogled, jest entuzijazam i volja za stvaranjem lokalnih skupina koje nastoje poboljšati život u zajednici.

Jedna od tih skupina je i FEMaktiv, prva feministička inicijativa mladih iz Prizrena. Osnovalo ju je 15 djevojaka i žena iz raznih društvenih pozadina koje aktivno rade na povećanju vidljivosti ženskih glasova iz Prizrena i okolnih sela.

“Okupile smo se jer je situacija to zahtijevala, jer su žene u Prizrenu praktički odsutne u javnom životu i donošenju odluka, a njihovi se glasovi uopće ne čuju,” kazala je članica FEMaktiva Tringa Kasemi.

Tringa je studirala pravo i trenutno radi u Fondaciji Lumbardhi sa svojom sestrom Arditom, koja je ujedno i PR menadžerica Dokufesta. Zajedno s psihologinjom Vakmirom Morinom te arhitekticom Feray Dervis, također članicama FEMaktiva, sestre Kasemi našle su se na razgovoru s novinarom Priština Insighta, kako bi predstavile svoju inicijativu.

Ardita Kasemi, Tringa Kasemi, Feray Dervis i Valmira Morina; Foto: Atdhe Mulla

“Mi smo prva generacija buntovnica. Dok su se, na primjer, protiv tradicije u drugim europskim zemljama borile bake i djedovi naših vršnjaka, mi smo prva generacija koja je u Prizrenu odlučila učiniti isto.” kazala je Tringa. “Imamo sreće što nas podržavaju naše obitelji, jer mnoge od nas nemaju takvu vrstu podrške. Brojni očevi koji ne dopuštaju svojim kćerima da glasno izražavaju svoja mišljenja, čak ni u krugu obitelji.”

U prvom javnom istupu 8. marta ove godine, Kasemi je kazala kako je jedan od glavnih ciljeva njihove inicijative razdrmati patrijarhalne stavove koje njihovi sugrađani imaju prema ženama i povećati svijest o ženskim pitanjima.

“Žene ovdje ne mogu biti ono što jesu jer nemaju prostora za to,” rekla je Tringa. “Shvatile smo da je ovaj problem puno značajniji u našem gradu nego u, primjerice Prištini; mi smo puno tradicionalnije društvo.”

Tringa je objasnila kako se kolektiv nalazi na sastancima od veljače, ali ipak nisu očekivale da će tako brzo istupiti u javnosti. Iako je kolektiv formiralo 15 članica, trenutno okupljaju 40 aktivnih volonterki.

“Kad smo vidjele koliko su entuzijastične djevojke koje su dolazile na naše sastanke, znale smo da smo spremne,” kazala je Tringa.

Njihova prva aktivnost bio je prosvjed koji su na Dan žena održale pod nazivom ‘8. mart s kravatama’, kako bi izazvale patrijarhalni mentalitet i poteknule raspravu. Sudionice su nosile plave kravate kako bi pokazale da ih i žene mogu nositi te da one nisu znak moći.

FEMaktiv na svom prvom osmomartovskom prosvjedu

“Iako je toga dana kišilo, ljudi su se pridružili našem maršu jer su bili znatiželjni oko toga tko smo i što radimo. Prizren nikada nije vidio ništa što bi moglo podsjećati na protest, a da je vezano uz 8. mart. Ljudi ovdje vjeruju kako je Dan žena namijenjen samo za slavlje,” kazala je Ardita.

Dok su u Prištini u proteklih nekoliko godina povodom Međunarodnog dana žena redovito organizirani prosvjedi, Kasemi kaže kako su u Prizrenu čak i lokalni političari skeptični.

“Na dan kad smo Tringa i ja otišle u općinu kako bismo dobile dozvolu za održavanjem javnog događanja, jedan od muškaraca iz općine me upitao ‘Što radite ovdje, idite van i slavite!’” Ardita je ovu izjavu prokomentirala duhovitom i kritičnom opaskom. “Također, u općini taj dan nije bilo žena, jer su dobile slobodan dana kako bi mogle otići do obalnog grada Durresa, što je također diskriminacija svoje vrste.”

“Ako se ne počnemo same promovirati, ne vjerujem da će muškarci to učiniti umjesto nas,” kazala je Valmire Morina.

Njihova druga javna aktivnost koja je održana na Međunarodni praznik rada, bavila se pitanjem trenutne pozicije žena na fakultetima i radnim mjestima, ali i svakodnevnim kršenjem radničkih prava.

“Na Prvi maj otišle smo u centar grada i dijelile ‘ugovore’ koji sadrže radnička prava, popise primjera kršenja radničkih prava te zakone koji štite radnike/ce. Željele smo da ljudi saznaju kako postoje mehanizmi koji ih štite na radnim mjestima," objasnila je Tringa. Osjećale smo da trebamo nešto napraviti, ali nismo željele izaći i protestirati. Ja jako podržavam proteste, smatram da se svijet promijenio zbog njih, ali mislim da kroz tradicionalne proteste, izlaske na ulicu, deranje i zatim odlazak kući, ne napredujemo onako kako bismo željele.”

U Kosovu je čak 82 posto žena koje nisu aktivne na tržištu rada. Na Učiteljskom fakultetu u Prizrenu žene čine 91 posto studentske populacije.

Tringa je istaknula kako postoje mnogobrojni problemi s kojima se žene suočavaju na poslu te prilikom odabira karijere. “Rad u osnovnom školstvu ovdje se smatra ženskom karijerom. Radite do podneva, a onda imate vremena napraviti ručak, skrbiti o djeci te obavljati kućanske poslove. Uvjetovani ste odabrati karijeru ovisno o svom rodu.” 

Iako performans nije bio masivan, članice FEMaktiva uspjele su privući velik broj ljudi i podići svijest o radničkim pravima.

Prvomajski performans

 “Imale smo priliku vidjeti da velik broj ljudi nije svjestan da imaju pravo javno pristupiti stvarima poput Ustava ili Zakona o radu, a mi smo im barem imale priliku na to ukazati,” rekla je Ardita.

Članice FEMaktiva počele su volonterski pratiti sjednice Općinskih skupština u Prizrenu, kako bi vidjele koliko su političarke i političari voljni u svoj rad uključiti rodno osviještene politike.

“Uzimajući u obzir da nam uskoro slijede općinski izbori, počele smo pratiti općinske sjednice u Prizrenu, a odlazit ćemo i na sastanke koje će Općinsko vijeće održavati s Uredom za ravnopravnost spolova,” kazala je Morina. “Trenutno od 13 uprava, koliko ih je u Općini Prizren, samo dvjema upravljaju žene.”

Morina je najavila sljedeću FEMaktivovu aktivnost, javni performans o rodnim ulogama i kućanskom poslu.

“Performansom želimo pokazati da i muškarci mogu obavljati kućanske poslove. Ne želimo prokazivati muškarce niti ih ‘privezati’, samo želimo pokazati da je normalno da muškarci pomažu svojim ženama, jer rodna ravnopravnost započinje u obiteljskim domovima,” kazala je.

FEMaktivke, koje se smatraju ‘društvenom inicijativom’, uspjele su okupiti etnički i vjerski različitu grupu ljudi koja vjeruje u društvene promjene.

“Umorne smo od podizanja svijesti građana i građanki. Želimo raditi s njima. Ne želimo da nas ljudi promatraju kao sveznalice. Želimo se okupiti i pokušati promijeniti nešto, jer nitko nije zadovoljan s trenutnim mentalitetom u Prizrenu, ali ljudi ne pričaju o tome,” zaključila je Tringa. [E.H.] Prishtinainsight...

 

Zadnja izmjena: 13-06-2017 @ 11:23