Žene čine gotovo polovicu NASA-ine ovogodišnje generacije astronauta/kinja

NASA je ove godine s više od 18.300 ponuda doživjela rekordan broj prijava za novu generaciju astronauta/kinja, najveću od 2000. godine. Nakon dugog i opsežnog procesa intervjuiranja, izabrano je novih 12 kandidata, od kojih gotovo polovicu čine žene.

Kada je oformljena 1958. godine, NASA je bila agencija kojom su u potpunosti dominirali muškarci. Dvadeset godina nakon osnivanja, NASA je prvi put izabrala šest žena koje su imale priliku postati astronautkinje. Shannon Lucid, Margaret Seddon, Kathryn Sullivan, Judith Resnik, Anna Fisher i Sally Ride promijenile su povijest kada su 1979. godine završile astronautski program, postavši tako prve astronautiknje u NASI. Samo nekoliko godina kasnije, Sally Ride postala je prva Amerikanka koja je bila u svemiru. Trebalo je pričekati još nekoliko godina da svijet dobije prvu crnkinju koja će se lansirati u orbitu; Mae Jemison 1987. ušla je u program za treniranje astronauta/kinja, a tek je 1992. godine postala prva Afro-Amerikanka u svemiru.

 

Shannon W. Lucid, Margaret Rhea Seddon, Kathryn D. Sullivan, Judith A. Resnik, Anna L. Fisher i Sally K. Ride (1979.) 

Žene koje su ove godine ušle u novu generaciju astronauta/kinja – Zena Cardman, Jasmin Moghbeli, Jessica Watkins, Loral O’Hara i Kayla Barron – postale su novi idoli djevojaka i žena diljem svijeta. Kada ugledaju ove žene u novom astronautskom programu, djevojke će ovakvu budućnost lakše moći zamisliti i za sebe.

Zašto je ženama uopće toliko dugo trebalo da pristupe NASI? Kako biste aplicirali/e za ulazak u program, morate imati prvostupničku diplomu iz inženjerstva, matematike, fizike ili biologije, 1.000 sati rada kao pilot/kinja u zapovjedništvu u mlaznom zrakoplovu ili tri godine profesionalnog iskustva, što može uključivati magisterij ili doktorat. Ukratko, kako biste postali astronaut ili astronautkinja morate biti u znanosti, tehnologiji, inžinjerstvu i matematici, odnosno STEM industriji. Trenutno žene u čitavoj STEM industriji čine samo jednu četvrtinu (25,8 posto), dok žene koje nisu bijelkinje u Americi čine samo jednu desetinu zaposlenih znanstvenika/ca i inžinjera/ki.

Ta nejednakost proizlazi iz svjesnih i nesvjesnih predrasuda o sposobnosti žena da rade u STEM polju. Američka udruga sveučilišnih žena istražila je ove predrasude i iznijela moguća rješenja:

Nevjerojatna razlika između broja muškaraca i žena u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici često se smatra dokazom biološki uvjetovanih rodnih razlika koje u sposobnostima i interesima. Klasična formulacija ove ideje je da se muškarci ‘prirodno’ odlikuju u matematički zahtjevnim disciplinama, dok se žene ‘prirodno’ odlikuju na područjima koja koriste jezične vještine. Nedavna matematička postignuća djevojaka, međutim, pokazuju važnost koju kultura i okruženje u kojima djevojke uče imaju prilikom razvoja njihovih sposobnosti i interesa. Da bismo diverzificirali polja STEM-a, moramo pripaziti na stereotipe i predrasude koji još uvijek prožimaju našu kulturu. Potrebno je pažljivo se posvetiti okruženju u učionicama i radnim mjestima kako bismo potakli veći broj djevojaka i žena da postanu dio STEM industrije.

Problematika nejednake reprezentacije svih rodova i rasa u STEM industriji kroz godine se polako umanjila, ali činjenica je da bijeli cis muškarci još uvijek brojčano nadmašuju žene, a naročito žene drugih rasa. Ipak, ohrabrivanje djevojaka i žena da pristupe ovim područjima do sada se pokazalo izuzetno uspješnim. Prošle su godine znanstvenice zablistale na natjecanju Reheneration Science Talent Search, a LEGO je objavio set LEGO kockica kojima je odao počast ženama u NASA-i. Iako je put do potpune jednakosti još dug, svakako je vidljivo da postoji pomak. [E.H.] Msmagazine...

 

Zadnja izmjena: 29-06-2017 @ 16:53