Tisuće ljudi zarobljeno u prisilnim brakovima u Velikoj Britaniji

Novi podaci pokazuju zabrinjavajuće velik broj prisilnih brakova u Velikoj Britaniji. The Guardian ekskluzivno doznaje kako je između 2014. i 2016. godine prijavljeno 3546 slučajeva, a stručnjaci upozoravaju da su stvarne brojke puno veće te da je ovo samo „vrh ledenjaka“. To pokazuju i brojke prijava humanitarnim organizacijama.

Organizacija Karma Nirvana, koja vodi besplatnu savjetodavnu telefonsku liniju za žrtve prisile na brak, prošle godine zabilježila je 8870 prijava prisile na brak - od toga više od 200 poziva djece mlađe od 15 godina. Savjet je pružen i u osam slučajeva koji su uključivali djecu mlađu od 10 godina.

U istrazi je isplivao i tragični slučaj jedne djevojke sa sjevera Engleske koja je potražila savjet putem telefona. Živjela je u izolaciji i svakodnevno trpjela silovanje od strane nasilnog muža. Još kao dijete bila je odvedena u Somaliju, gdje je pretrpjela najekstremniji oblik genitalnog sakaćenja. Svog partnera upoznala je samo dan prije nego što se trebala udati se za njega. Tijekom prve bračne noći muž ju je nožem razrezao kako bi mogao konzumirati brak. On je bio srednjih godina, a ona je imala 16. Bila je uvjerena kako će svakodnevno nasilje prestati kad zatrudni. Nažalost, bila je u krivu. Kada se ponovno javila na liniju Karme Nirvane, rekla je da je ponovo bila podvrgnuta genitalnom sakaćenju, ovaj put na zahtjev supruga. Također je otkrila da joj je suprug zabranio pristup liječničkoj skrbi tijekom trudnoće kako se ne bi otkrilo počinjeno nasilje. Nakon toga se nije ponovno javljala.

Ona je samo jedna od tisuća žrtava prisilnog braka koje žive u uvjetima modernog ropstva u Velikoj Britaniji. Stručnjaci upozoravaju da im je potrebna veća zaštita i da se ova praksa treba pravno procesuirati kao oblik modernog ropstva, tj. trgovine ljudima.

Trenutno praksa prisile na brak nije navedena kao indikator suvremenog ropstva niti postoje smjernice za tužitelje koje povezuju prisilni brak i zločine ropstva. Parosha Chandran, odvjetnica za ljudska prava i savjetnica pri UN-u, upozorava na manjkavost aktualnih zakona te navodi kako je krajnje vrijeme da se ovakve slučajeve počne procesuirati kao zločine trgovanja ljudima.

"Suvremeno ropstvo podrazumijeva tretiranje osobe kao vlasništva. Ključno je da vlasti to prepoznaju u slučajevima prisilnog braka. U takvim brakovima osoba je tretirana kao vlasništvo obitelji supružnika,“ rekla je Chandran.

Prošli tjedan je donesena vrlo značajna presuda majci iz Birminghama, koja je osuđena na zatvorsku kaznu u trajanju od četiri i pol godine jer je svoju sedamnaestogodišnju kćerku prisilila na brak s muškarcem u Pakistanu. Djevojku je taj muškarac silovao dok je imala 13 godina te je tada i zatrudnjela.

"Ovo je bio slučaj trgovine ljudima s obzirom na to da je djevojka odvedena u inozemstvo s ciljem iskorištavanja. Da je majka bila osuđena i prema Zakonu o modernom ropstvu, ne samo da bi se suočila sa strožom kaznom, već bi sudac razmotrio i naredbu da plati kompenzaciju kćerki jer je dopustila da je taj muškarac siluje, a kasnije ju je i prisilila na brak s njim," komentirala je Chandran.

Uređenje zakona moglo bi dovesti do povećanja broja osuda za taj zločin, koji je nažalost teško procesuirati jer žrtve nerado svjedoče protiv članova obitelji. Otkako je prisilni brak kriminaliziran 2014. godine, samo su dvije osobe osuđene, a upravo je spomenuta presuda bila prva koja je donesena zbog ključnog svjedočanstva žrtve protiv bliskog člana obitelji.

Voditeljica organizacije Karma Nirvana, Jasvinder Sanghera, izjavila je: „Žrtve takvih zločina rijetko prepoznaju zlostavljanje koje trpe jer im je to predstavljano kao prihvatljivo od dječje dobi. Sebe ne smatraju žrtvama ropstva, iako to jest seksualno ropstvo jer osoba ne pristaje na brak i prisiljena je na seksualne odnose“. [J.L.] The Guardian

 

 

Zadnja izmjena: 13-06-2018 @ 16:10