Hodači za život: zaostali katolibani ili prikriveni feministi?

Neki dan me u poštanskom sandučiću dočekao letak Hoda za život, a jučer mi je Facebook preporučio članak "Mladi splitski aktivisti inicijative 'Hod za život': Nismo zaostali katolibani! Hrvati se boje imati više djece zbog materijalne nesigurnosti, nešto se mora poduzeti!". Bit će da su kompleksni fejsbučni algoritmi prepoznali da sam "protiv života", pa su me brže-bolje pokušali preobratiti i vratiti u mene tu nepatvorenu ozarenost i blagost kojom zrače protagonistice i protagonist gore spomenutog članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji.

Lejla Huremović: LGBTI osobe sve više osvajaju javni prostor, no situacija se može vrtoglavo promijeniti na gore

Dok su u Hrvatskoj u tijeku završne pripreme za 16. po redu Zagreb Pride, u susjednoj BiH, točnije u Sarajevu, ove se subote trebao održati protestni marš protiv nasilja nad LGBTI osobama pod nazivom ‘Nasilje nije normalno’. Organizator marša je Sarajevski otvoreni centar (SOC), koji je i prošle godine 17. svibnja, na Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije organizirao uličnu akciju ispred Parlamenta Federacije BiH i protestnu šetnju.

Međutim, kako je istaknuto na stranicama SOC-a, zbog administrativne šutnje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo koje SOC-u tijekom mjesec dana nije odgovorilo na zahtjev za prijavljivanje marša, u potpunosti je zaustavljena i onemogućena zakonom propisana procedura organizacija marša te je prekršeno pravo na slobodu okupljanja LGBTI osoba u Kantonu Sarajevo.

„Pristojna“ nadnica i rentijerska etika

AGENCIJE KOMBIJIMA TRAŽE ŽENE ZA ČIŠĆENJE APARTMANA, naslov je koji je ovih dana osvanuo u jednim hrvatskim dnevnim novinama. Što je tu čudno ili najmanju ruku – neobično, pitate se. Naslovima poput citiranog mainstream mediji svakog proljeća pune stupce novina i portala.

Ako posegnemo za ironijom, (a moramo, jer samo nam je ona i ostala) možemo reći da su proljeće i turistička predsezona već tradicionalno doba u kojemu kukanje i zapomaganje iznajmljivača i turističkih menadžera doseže svoj vrhunac. Nešto kao proljetna peludna alergija, u ovo doba godine - nikad nas ne iznevjeri! U misiji da cijela država čuje njihovu bol pomažu im novinari i mediji. Oni su ti koji su posebno senzibilizirani za nedaće naših iznajmljivača, vlasnika hotela, hostela, kampova, marina. Svjesni da kao novinari nose posebnu društvenu odgovornost, ne mogu se othrvati želji da posegnu za telefonom ili e-mailom i raspitaju se kako kormilari našeg turizma žive ovih dana, što ih brine i čini neveselima.

Katolici organizirano za kontracepciju i pravo na pobačaj

Znamo da se u Hrvatskoj 86% stanovnika deklariraju kao katolici, a isto tako činjenica je da dobar dio stanovništva podržava korištenje kontracepcije, kao i pravo na pobačaj. Iz toga slijedi da određeni postotak katolika ne samo da prepoznaje važnost reproduktivnih prava, već da i sami koriste neke od metoda planiranja obitelji.

Međutim, službeni crkveni nauk ima jasno definiran stav prema funkciji ljudske seksualnosti te strogo zabranjuje korištenje modernih metoda kontracepcije kao što su pilula i kondom (a pravo na pobačaj ne moramo ni spominjati).

Danijela Dolenec: Vrijeme je da prekinemo trend anemične i nemoćne ljevice u Hrvatskoj

Danijela Dolenec docentica je na Odsjeku za komparativnu politiku Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Od početka aktivna u najužem timu političke platforme Zagreb je naš!, Dolenec je stručnjakinja za političku ekonomiju postsocijalističkih zemalja, europske političke sustave, ali razumije i koliko su politike rodne ravnopravnosti važne za rad jedne političke platforme.

Vedrana Klepica: Jedina umjetnost koju imam potrebu stvarati je ona koja se opire pravilima

Dramska autorica i redateljica mlađe generacije Vedrana Klepica, jedna je od najperspektivnijih dramatičarki i redateljica mlađe generacije.

Uz Petru Glad, Klepica je voditeljica kazališne družine Kufer, a neke od njezinih najvažnijih predstava su „Tragična smrt ekonomskog analitičara“ i J.A.T.O. što je u režiji Tanye Dickson postavljeno u MKA Theatru u Melbourneu. Povod za razgovor s ovom društvenom angažiranom autoricom je nedavno postavljena predstava Bijeli bubrezi, koju je Klepica napisala i režirala, a čije se najnovije izvedbe očekuju u svibnju u Teatru &TD.

Ksenija Vidmar Horvat: Post jugoslavenska društva još su uvijek pod okriljem kulta majke

U izdanju naklade Sandorf nedavno je izašla knjiga Imaginarna majka: rod i nacionalizam u kulturi 20. stoljeća, autorice Ksenije Vidmar Horvat, slovenske sociologinje kulture i komparatistkinje. Riječ je o kolektivnoj biografskoj studiji majke u zapadnoj kulturi prošlog stoljeća, usredotočenoj na mitološko društveno utemeljenje žene u ulozi majke s jedne, i etnografsko svjedočenje žena o majčinstvu s druge strane.

(Ne)vidljiva domaćica

U Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu prije nekoliko godina izložena je kapetanska uniforma mog djeda pomorca, koji je svoj život posvetio moru i plovidbi. Ali što je s „uniformom“ moje bake, majke i domaćice, koja je za razliku od djeda svoju karijeru gradila kod kuće? Kako je upravo njezina “karijera” bila nužna pretpostavka njegove, imala sam potrebu izložiti i njenu odoru. Bez ovog čina, slika je bila nepotpuna.

U ovom se slučaju spletom okolnosti upravo radi o kapetanu i pomorcu. Pomorstvo i brodovi su sve donedavno bili hermetična muška domena u koju je ženama pristup bio izričito zabranjen. No kako bi muževi, braća i sinovi bili u mogućnosti odlaziti u svoje pohode i ekspedicije, na kopnu su, bez previše izbora, ostajale žene kako bi brinule o domu.

Dvostruka diskriminacija žena u Crnoj Gori: prvo donesu „zakon o majkama“, onda im ga oduzmu

"Sedam dana štrajkujemo glađu i više ne vodimo računa o tome koliko puta je intervenisala Hitna pomoć, koliko žena su odveli, koliko njih se opet vratilo ispred Skupštine... Nemojte me pitati koliko nas je i kako nam je, jedino što mogu da vam kažem je da odavde ne idemo dok ne budemo sigurne da su sigurne i nadoknade koje nam Zakon garantuje", kazala je Željka Savković, jedna od nekoliko desetina žena koje već 20 dana protestuju u Podgorici ispred zgrade Skupštine zbog izmjene zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.

Mridula Garg: Iako ne pišem kao žena, ljudi čitaju moje tekstove kao ženske

Četrdeset godina stvaranja Mridulu Garg (1938.) čini nezaobilaznom autoricom u pregledu hindske književnosti koja je pak tek jedna od mnogih na Indijskom potkontinentu uz bok engleskoj, bengalskoj, tamilskoj i inima. Četrdeset je to godina štrikanja i vezenja tekstova, ostanemo li u 'ženskome' ključu i gledamo li Mridulu kao jednu od autorica ženskoga pisma u hindskoj književnosti. No, kako sama autorica ističe, biti žena tek je dio njezina identiteta.

Intervju s autoricom donosimo povodom skoroga izlaska njezine priče Zeleni bindi u zbirci Lotosi od neona: indijski autori o gradovima i drugim ljubavima (urednice Lora Tomaš, Marijana Janjić). Knjigu uskoro objavljuje Studio TiM, a donosi priče i poeziju indijskih književnika i književnica prevedene s engleskoga i hindskoga jezika.

Nikad veća potreba za kruhom i ružama

As we come marching, marching, 
unnumbered women dead
Go crying through our singing their ancient cry for bread.
Small art and love and beauty their drudging spirits knew.
Yes, it is bread we fight for – but we fight for roses, too.

James Oppenheim, 1911.

Vrlo često politički slogani tijekom vremena izgube svoje prvobitno značenje, odnosno uvelike dođe do njihovog redefiniranja uslijed promjenljivog društveno-političkog konteksta. Tako su tijekom godina brojni slogani, unutar kojih se ističu zahtjevi za slobodom, jednakošću ili demokracijom izblijedili te postali tek promašenim obećanjima. Potonje se pak nikako ne može primijeniti na jedan od najpoznatijih slogana ili zahtijeva kojega su još 1912. godine proklamirali imigrantski radnici i radnice tijekom dvomjesečnog štrajka u tekstilnoj tvornici (Lawrence Textile) u američkoj saveznoj državi Massachusetts. Većinu radnika tvornice činile su upravo žene i djeca u dobi između 14 i 18 godina.

Maja Mamula: Sudovi i policija nam samo šalju žrtve nasilja, a država nas ne želi financirati!

Maja Mamula je feministkinja, aktivistkinja, psihologinja i koordinatorica u Ženskoj sobi, Centru za seksualna prava, nevladinoj i neprofitnoj organizaciji koja se bavi pružanjem indirektne i direktne pomoći ženama žrtvama seksualnog nasilja.

Jedna je od najvećih domaćih stručnjakinja na području nasilja nad ženama, s naglaskom na seksualno i područje seksualnosti.  S Mamulom smo razgovarali potaknuti visokom stopom nasilja prema ženama u društvu, o čemu svjedoče slučajevi ubojstava, ranjavanja i raznih oblika nasilja koji u posljednje vrijeme pune stupce mainstream, ali i nezavisnih medija.

Subscribe to this RSS feed