Mix Feminae: Rodno ravnopravni Island i vikinški 'huh'

Pratili/e ili ne Europsko nogometno prvenstvo u Francuskoj, sigurno vas je osim vijesti o huliganima na tribinama i u svečanoj loži te činjenice da je Hrvatska ispala porazom od Portugala, sustigla i vijest da nogometni tim Islanda ostvaruje iznenađujuće uspjehe, a nakon što su izbacili Englesku, danas se susreću s Francuskom.

Zanimljivo je da Island ima samo 100 profesionalnih nogometaša, da je 10% populacije zemlje u Francuskoj, a jedan od trenera je ujedno i zubar. Njihov pak novoizabrani predsjednik Gudni Johannesson odlučio je da današnju utakmicu neće gledati u svečanoj loži (možda i bolje ako znamo da se tamo pojavljuju sumnjive face), već kako kaže, jedva čeka da zajedno sa sunarodnjacima navija na tribinama.

Također, dok snimke vikinškog skandiranja na terenu, tribinama i ulicama Reykjavika obilaze svijet, treba reći da se na Islandu građani i građanke ne okupljaju u tolikom broju samo kad je riječ o nogometu. Dovoljno je samo prisjetiti se nedavnog prosvjeda kojim se tražila ostavka premijera Davida Sigmundura Gunlaugssona zbog skrivanja imovine u poreznim oazama otkrivenog u aferi 'Panamski dokumenti' i legendarnog štrajka žena iz 1975. godine.

O Islandu smo više puta pisale i na Voxu, uglavnom neke super stvari, jer ipak se radi o zemlji koja je po pitanju rodne ravnopravnosti uvijek negdje pri vrhu. Prisjetite se!

♀♀♀

Od marša za ravnopravnost spolova do najsretnije zemlje na svijetu

Island je postao prva zemlja na svijetu u kojoj su, 1850. godine, izjednačena nasljedna prava muškaraca i žena, a zahvaljujući snažnom sufražetskom pokretu žene su pravo glasa dobile 1915. Desetljećima kasnije, 24. listopada 1975. godine, došlo je do opće mobilizacije žena. Procjenjuje se da je oko 90% Islanđanki tog dana odbilo raditi, kuhati, brinuti se o djeci. Čak 25.000 njih, odnosno više od desetine sveukupne tadašnje populacije, tog je dana izašlo na ulice Reykjavika kako bi protestiralo protiv ekonomske nejednakosti.

Organizatorice su štrajk prozvale 'slobodnim danom', želeći zaštititi žene od mogućeg otkaza, a pod istim nazivom dan se i danas obilježava. Mirna revolucija urodila je plodom i godinu dana kasnije, parlament je usvojio zakon kojim se ženama jamči jednaka plaća. Više o drugim super stvarima koje su napravili/e prvi u svijetu čitajte ovdje.

Prva žena na čelu države

„Najpopularnija islandska političarka'' Vigdis Finnbogadóttir, funkciju predsjednice obnašala u tri mandata od 1980. do umirovljenja 1996. godine. U feminističkom ozračju koje je kulminiralo spomenutim štrajkom žena (Kvennafrídagurinn) 1975. godine, i nastavilo se borbom za praktičnu primjenu novog zakona o ravnopravnosti, Vigdis, dotadašnja umjetnička direktorica kazališta, se 1980. kandidira na predsjedničkim izborima i ostvaruje najveću podršku. Da, bila je prva žena na svijetu kojoj je to pošlo za rukom.

Više O Vigdis, koju s pravm uvrštavamo u #strašnežene, čitajte ovdje.

#FreetheNipple, još jedna islandska (mini) revolucija

#FreetheNipple je posljednjih godina postala međunarodna kampanja koja propituje stigmu s kojom su žene suočene, a podržavatelji/ce pokreta su se protivili politici stranica poput Facebooka i Instagrama koje su ženama zabranjivale objavljivanje fotografija na kojima je vidljiva bradavica, čak i ako se radi o fotografiji koja nema nikakvog seksualnog karaktera. Mladoj islandskoj feministkinji Addi Smaradottir, ovi dvostruki standardi nisu bili prihvatljivi, a objavom svoje bradavice na interentu pokrenula je pravu revoluciju. Pridružile su joj se mnoge studentice, majke, pa čak i jedna političarka.

„Ako želite osloboditi bradavicu, oslobodite ju. Ako ne želite, nemojte. To je vaš i samo vaš izbor“, kaže Adda, a mi se u potpunosti slažemo. Više u linku.

Zadnja izmjena: 03-07-2016 @ 13:44