Tragična romantičarka Mary Shelley

Ugled književnice Mary Shelley dugo je vremena počivao na trima njenima ulogama: kći Williama Godwina i Mary Wollstonecraft, supruga Percyja Bysshea Shelleyja, autorica romana Frankenstein. Međutim, takvo poimanje svodi plodnu autoricu koja se velik dio život uzdržavala vlastitim perom na 'čudo od jednog romana'.

Srećom, 80-e godine prošloga stoljeća sa sobom donose zbirku njezinih pisama te prvu znanstveno utemeljenu biografiju (Emily Sunstein, Mary Shelley: Romance and Reality), što dovodi do revitalizacije interesa za Shelleyjin život i djelo, te ponovnu (pr)ocjenu njena opusa. Darovita kritičarka i urednica, autorica brojnih putopisa, pjesama, kratkih priča, eseja, književnih prikaza, biografskih crtica i romana, Mary Shelley danas slovi kao jedna od vodećih figura engleskog romantizma.

Dijete slavnih roditelja

Iako su oboje otvoreno kritizirali instituciju braka, političar i filozof William Godwin (autor Političke pravednosti, 1793.) i protofeministica Mary Wollstonecraft (autorica Obrane ženskih prava, 1792.) oženili su se nakon što je Wollstonecraftova doznala da je trudna. Kćer Mary rođena je 30. kolovoza 1797. u Londonu, no zbog komplikacija prilikom poroda njena majka umire 11 dana kasnije.

Skrb o novorođenoj djevojčici kao i o Wollstonecraftinoj nezakonitoj kćeri Fanny Imray pada na Godwinova pleća. Teret odgovornosti u kombinaciji s novčanim problemima potiče ga da potraži novu suprugu. 1801. Godwin se ženi svojom susjedom Mary Jane Clairmont, koja u novi dom dovodi i vlastitu djecu: Charlesa i Jane. 1803. rođen im je i sin William. Kako bi donekle popravili materijalnu situaciju, Godwinovi osnivaju i vlastitu izdavačku kuću, koja 1807. objavljuje prvu Maryjinu pjesmu: “Mounseer Nongtongpaw”.

Vlastito literarno naslijeđe zajedno s očevom bogatom knjižnicom i posjetima vodećih književnika onoga vremena u Mary potiču i razvijaju ljubav prema pisanoj riječi. Kako je kasnije zapisala:

“Kao kći dvije osobe velikog književnog ugleda, ne čudi da sam rano u životu počela razmišljati o pisanju. Piskarala sam već kao dijete, a moja omiljena razbibriga bilo je pisanje priča”.

No situacija u obitelji bila je daleko od idilične: pomajka i pokćerka neprestano se nadmeću za Godwinovu naklonost, pa on 1812. šalje Mary u Škotsku, u dom svog prijatelja Williama Baxtera. Obiteljska idila u domu Baxterovih kao i prekrasni škotski krajolici ostavili su snažan dojam na Mary.

 

Skandali i tragedije

Nedugo po povratku kući (a možda i za vrijeme posjeta kući) Mary upoznaje pjesnika Percyja B. Shelleyja. Očaran Maryjinom ljepotom, ali i činjenicom da se radi o kćerki dvaju vodećih umova onoga vremena, Shelley (u to vrijeme u braku s Harriet Westbrook) joj izjavljuje ljubav. Šokiran viješću o vezi njegove kćerke s oženjenim muškarcem, Godwin im brani da se viđaju, pa ljubavnici (u pratnji Maryjine polusestre Jane Clairmont zvane Claire) bježe iz Engleske.    

Neobični trio provodi nekoliko mjeseci putujući po Europi, a nakon što im ponestane novaca vraćaju se u Englesku gdje ih dočekuje neugodno iznenađenje: razočarani Godwin prekinuo je sve veze sa skandaloznom kćerkom. Ipak, dojmovi i bilješke s puta Mary daju dovoljno materijala za njenu prvu knjigu: Povijest šestotjednog putovanja (1817.). U pripremi su bila i dva romana, no spoznaja o trudnoći tjera Mary da privremeno odustane od književnog rada. Nažalost, prerano rođena djevojčica ubrzo umire. Depresija u koju zapada Mary ublažena je rođenjem sina Williama 1816. godine.

Zbog Percyjevih dugova par većinu vremena živi u siromaštvu, a Percy često izbiva iz kuće kako bi izbjegao utjerivače dugova. Smrt Shelleyjevog djeda privremeno rješava novčane probleme, pa par odlučuje pratiti Claire na putovanju u Ženevu gdje se djevojka trebala sastati s onovremenim enfant terrible-om, pjesnikom Lordom Byronom. Ljeto u Švicarskoj Mary će kasnije opisati kao razdoblje “u kojem sam po prvi puta stupila iz djetinjstva u život”.

Povijest književnosti osobito pamti jednu večer u kojoj je vesela družina raspravljala o pričama o duhovima, a Byron predložio da se okupljeni i sami okušaju u spomenutom žanru. Taj izazov, u kombinaciji s jednim živopisnim i zastrašujućim snom, urodio je romanom koji će Mary donijeti slavu: Frankensteinom, ili Modernim Prometejem.

Ubrzo nakon povratka u Englesku, Percy i Mary sustižu vijesti o novim tragedijama: samoubojstvima Maryjine polusestre Fanny i Shelleyjeve supruge Harriet. Kako bi popravio izglede za dobivanje skrbništva nad djecom koju je imao s Harriet, Percy se u prosincu 1816. ženi s Mary, koja se tom prilikom napokon izmiruje s ocem.

1818. godina započinje obećavajuće, s golemim uspjehom anonimno objavljenog Frankensteina (štoviše, na svim kasnijim djelima Shelley je potpisana kao 'autorica Frankensteina'). Međutim, Percyjevi dugovi neprestano rastu, a kada mu zaprijeti dužnički zatvor, obitelj 1818. odlazi u Italiju. I ovoga puta su u pratnji Claire koja putuje na sastanak s Byronom kako bi mu predala njihovu kćerku Albu ('Allegru').

Nakon toga, Shelleyjevi žive nomadskim načinom života, provodeći dane u razgledavanju, čitanju i pisanju. No talijanska idila prekinuta je smrću oboje njihove djece: kćerka Clara umire od dizenterije (1818.), a sin William od malarije (1819.).

Usprkos privatnim nesrećama i depresiji, godine provedene u Italiji bile su razdoblje velike produktivnosti za gospođu Shelley: u to vrijeme piše novelu Mathilda (1819.), povijesni roman Valperga (1823.), te mitološke drame Prozerpina i Mida (1820.). U studenom 1819. rađa četvrto dijete, Percyja Florencea Shelleyja, jedino koje će doživjeti odraslu dob. 

1821. obitelj Shelley nastanjuje se u Pisi, gdje im se uskoro pridružuje Byron. Kraći period zadovoljstva i književne produktivnosti i opet prekida niz nesretnih događaja: u lipnju 1822. Mary doživljava spontani pobačaj i gotovo umire. Ne čekajući liječnika, Percy ju polaže u kadu prepunu leda kako bi zaustavio krvarenje, čime joj spašava život.

Gubitak djeteta dodatni je udarac njihovoj problematičnoj vezi: shrvana gubitcima članova obitelji Mary u suprugu ne nailazi na očekivanu podršku i optužuje ge za emocionalnu hladnoću. Percy, pak, vrijeme provodi u društvu drugih žena ili na palubi svoje nove jedrilice. Nažalost, plovidba koju poduzima 08. srpnja 1822. bila je kobna: Percy B. Shelley utopio se manje od mjesec dana prije 30-og rođendana.     

Književna ostavština

Nakon suprugove smrti, Mary se vraća u Englesku te započinje uređivati suprugovu književnu ostavštinu i pripremati ju za tisak. Međutim, objavljivanje Posthumnih pjesama (1824.) razljutilo je Shelleyjevog oca Sir Timothyja, koji Mary uskraćuje novčanu potporu. Nakon smrti Charlesa Shelleyja, sina Percyja i Harriet, Maryjin sin postaje izravni nasljednik Sir Timothyja. Novostečena financijska stabilnost omogućava Mary put u Pariz gdje, između ostaloga, susreće književnika Prospera Mériméa.

Osim što se angažira oko pripreme Shelleyjevih djela za tisak, Mary nastavlja pisati eseje i književne osvrte, biografske crtice i romane (npr. Posljednji čovjek, 1826.; Falkner, 1837.). Putovanje po Europi u društvu sina i njegovih prijatelja rezultira putopisom Skitnja po Njemačkoj i Italiji (1844.).

Prihodi od prodaje išli su talijanskom političkom izbjeglici Ferdinandu Gatteschiju, kojega je Shelley upoznala u Parizu. Dirnuta njegovom nesrećom, osim novčane pomoći šalje mu i emotivna pisma kojima ju je Gatteschi kasnije ucjenjivao.   

Nakon dulje bolesti (najvjerojatnije tumor na mozgu), Mary Shelley umire 01. veljače 1851. u Londonu. 

Zadnja izmjena: 29-08-2016 @ 12:50