Ivana Radačić: Diskriminacija žena puno govori o stanju hrvatskog društva

Foto: Marin Gospić Foto: Marin Gospić

U organizaciji udruge multiAKT u okviru projekta Refleksije prošlosti - Žudnja za životom multimedijske umjetnice Alene Orović, u zadarskoj Gradskoj straži održana je tribina Patrijarhalno nasljeđe i položaj žena u Hrvatskoj.

Glavnu riječ na predavanju imala je dr. sc. Ivana Radačić, znanstvenica na području ljudskih prava, roda, seksualnosti i feminizma te autorica knjige Seksualno nasilje: mitovi, stereotipi i pravni sustav, a prisutne je na tribini upoznala je s povješću borbe za ženska prava, posebice s recentnijim događanjima vezanim za pojavu feminističkih pokreta, nadogradivši izlaganje konkretnim informacijama vezanim za hrvatsku svakodnevicu.

Usredotočivši se na konkretne hrvatske prilike, posebice na sveprisutno nasilje nad ženama, koje ni dan danas nije adekvatno procesuirano, iznijela je poražavajuće brojke o sudskim slučajevima zlostavljanja hrvatskih žena, istaknuvši da sudstvo radi velike propuste te da se počinitelji blago kažnjavaju, zbog čega djelo nerijetko i ponove.

„No, ako je u prvom slučaju zlostavljanja kriv počinitelj koji je zlostavljao ženu, nakon drugog, trećeg, četvrtog i svakog idućeg puta kriva je država. Država je počinitelj, ona je odgovorna za svaki idući čin zlostavljanja nad ženama jer nije adekvatno kaznila počinitelja i zapravo mu omogućila da čin ponovi“, naglasila je Radačić.

Pojasnila je nadalje da su sudci često pod utjecajem općih stavova o ženama, a osobito ženskoj seksualnosti, pa i svoje odluke donose na temelju toga. Naime, kako kaže, „neki teoretičari su mišljenja da žensku seksualnost definira određena doza mazohizma, a mušku sadizma pa samim time i čin silovanja, u kontekstu tih razmišljanja, više nije zlostavljanje“.

„Mnogi drže da je muškarac taj koji inicira seksualni odnos, a žena uživa biti posjedovana pa stoga i silovanje u očima takvih ljudi nije čin nasilja što se onda odražava i na kazne koje počinitelji silovanja... Naši suci najčešće počinitelja gledaju u tom kontekstu, vodeći prije svega brigu o njegovim zakonskim pravima, a ne pravima žrtve, koja se promatra najčešće kao sudionica tog čina, ne zlostavljana.“

U konteksu tih činjenica ponovila je i podatak da je svega 20% silovatelja nepoznato žrtvama te da se nasilje najčešće događa u obitelji, što, smatra, ukazuje na stupanj na kojem se nalazi hrvatsko društvo.

„Naš obrazovni sustav je loš, na našim fakultetima nema ženskih studija, ne obrađuje se feminizam, naše škole ni dan danas nisu adekvatno implementirale seksualni i građanski odgoj u satnicu, sve su to razlozi zašto nam je društvo ovakvo, zašto je žena i dalje u nepovoljnijem položaju od muškaraca u društvu“, naglašava Radačić.

U diskusiju se uključila i publika, iz koje je istaknuto da i Crkva ima izrazito poguban utjecaj na prava žena, pri čemu najveći broj vjernica nije niti svjestan u kojoj ih mjeri Crkva diskriminira, te da je porazno što žena koja abortira mora ići na ispovijed te u tom smislu preuzeti punu odgovornost, dok muškarac ne snosi nikakve posljedice. Radačić je u tom kontekstu spomenula problematiku prigovora savjesti, sve češćeg u hrvatskoj liječničkoj praksi.

Alena Orlović se nadovezala ukazujući na brojne pokazatelje diskriminacije, od onih velikih, do sitnih koje nekada ne primjećujemo, poput oslovljavanja žena u muškom rodu, zbog čega i one same sebe počinju tako oslovljavati.

„Ne kažem da je to kardinalna stvar, no i tim malim koracima mijenjamo svijet. Treba svaki dan, u svakom pogledu inzistirati na ravnopravnosti, treba krenuti od sebe i biti promjena koju želimo u svijetu“, kazala je.

Tribinu je zaključila Radačić naglašavajući da patrijarhalni sustav ne guši samo žene, već i muškarce, kojima se također nameću obrasci koje možda ne žele prihvatit. U tom je kontekstu spomenula skupinu španjolskih mladića koji su se okupili kako bi raspravljali baš o tome, i to su, kaže Radačić, maleni koraci kojima možemo mijenjati svijet. [K.B.] Zadarski List...

Zadnja izmjena: 10-09-2015 @ 09:44